Fosili, otkriveni u rejonu zapadno od Lastve, skoro 190 miliona godina se nalaze u krečnjačkim sedimentima iz perioda rane (donje) jure. To su ostaci školjki litiotida (Lithiotidae, Lithiotis) što su u tom dalekom prošlom istorijskom i geološkom vremenu živjele na ovom području.  

litios01.jpg

Fosila litiotida na nalazištu ima veoma mnogo, skoro svaka stijena i kamen sadrži čvrsto okamenjene fosile. Ovakve okamine bogate sa njihovim fosilima nazivaju se litiotisni krečnjaci.

Važno je napomenuti da orginalni fosili ne izgledaju kao replike u muzejima koje su napravljene od lakih materijala i uljepšane. Fosili su okamine koje je često teško razlikovati od stijena u kojim se nalaze milionima godina. Zato je za njihovo naučno proučavanje potrebno da se izvade iz sedimenta, što je težak i dugotrajan laboratorijski proces.       

Litiotide

Litiotide su činile pet vrsta izumrlih školjkaša koje su živijele tokom perioda rane jure, stadija plensbahija (Pliensbachian - prije 191 do 183 miliona godina) krajem kojeg su izumrle. Izgledale su kao spojeni dlanovi ili duge kašikaste spojene letve veoma tankih profila.

Litiotide su živjle u kolonijama vertikalno učvršćene na dnu plitkih priobalnih tropskih mora rane jure hraneći se organskom materijom koje su morske struje donosile. 

U kasnijoj fazi svoje evolucije, pred izumiranje prije 183 miliona godina, primjerci su mogli narasti do 40 cm dužine, a na ovom nalazištu se radi o manjim vrstama (do 20 cm) i vjerovatno su sa početka njihovog evolucionog razvoje prije skoro 190 miliona godina.

Na nalazištu su indetifikovani primjerci dvije vrste litiotida: Cochlearites i Lithioperna scutata.

Trebinje početkom perioda jure

U to vrijeme još je postojao globalni super-kontinent Pangea koji se počeo dijeliti na dva manja super-kontinenta: Lauraziju na sjeveru i Gondvanu na jugu. Ostali dio površine planete Zemlje pokrivao je globalni super-okean Pantalasa.

Današnje područje Trebinja tada je bilo na sjevernom dijelu epikontinentalnog pojasa Gondvane (na sjeveru danasnje Afrike), području sa mnogo malih sprudovitih ostrva i atolskih laguna u plitkom moru na zapadnom dijelu unutrašnjeg okeana Tetis. Područje je bilo na oko 15 stepeni sjeverne geografske širine (danas 42 stepena) u toplom i vlažnom tropskom pojasu.  

litios02.jpg

Čitava era mezozoika (prije 252 do 66 miliona godina) imala je topliju klimu nego što je klima danas (vića od 5 do 10 stepeni Celzijusa na kopnu i u moru) sa više kiseonika i ugljen-dioksida u atmosferi.

Sredinom perioda jure, od sjeverne Gondvane (danas Afrike) odlomio se manji dio, tzv. Jadransko-apulijska mikroploča, koja se kretala sjeverno i krajem mezozoika i početkom kenozoika sudarila sa Evropom, čime su stvoreni planinski lanaci Alpa i Dinarida (i današnje područje Trebinja).

Školjkaši rane jure

Ovo nalazište fosila litiotida je djelomično otkriveno početkom 2018., a ljetos je dva puta posjećeno i bolje pregledano. Nađene su tri odvojene fosilne zone, tzv. bioherme, koje su na različitim visinama.  

U prvoj zoni školjke su naslagane kao kalcitni, uglavnom trakasti oblici i fragmenti, veoma čvrsto okamenjeni u matrici sedimenata donjojurskih krečnjaka. Vrlo teško bi ih bilo mehaničko-tehnološki izvaditi iz tvrdog dolomita.  

litios03.jpg

Druga zona nalazišta jurskih fosila je 80 metara odvojena od prve. Ovdje su litiotide u matricama sedmenata različite gustoće, sastava i boje. U jednom slojevitom nizu školjke su najbolje vidljive na čitavom nalazištu jer su u rastresitijem sedimentu i fragmenti bi se lakše mogli izvaditi mehanički ili hemijskim kiselinama.

litios04.jpg

Obilazeći područje prve dvije zone nalazišta litiotida, na 60 metara ispod nađena je treća. Tu nema fosilonosnih stijena ili slojeva nego su školjke/fragmenti u većem ili manjem kamenju, uglavnom kao trakasti oblici različitih presjeka.   

litios05.jpg

Čitavo nalazište (sa tri zone) pokazuje da je u kontinuitetu od skoro milion godina ovdje bilo stanište litiotida.

Neobični fosili

Pored fosila školjki litiotida, na nalazištu su rijetko uočeni fosili bodljokožaca (Echinodermata), morske mahovine (Bryozoa) i žarnjaka (Cnidaria).

litios06.jpg

Uočen su i neindetifikovani fosili. Prema Osnovnoj geološkoj karti SFRJ 1:100.000 (izdanje Saveznog geološkog zavoda Beograd, 1967) ovi sedimenti su iz donje jure (prije 185 do 190 miliona godina). Neobični fosili oblikom sliče vrstama školjki malih rudista. Prvi rudisti su se pojavili 30-ak miliona godina kasnije početkom kasne (gornje) jure, pa su ovi neobični fosili ostali neindentifikovani iako su ponegdje dobro očuvani u 3D formi.

litios07.jpg

Cjelokupno nalazište je skup bliskih kolonija litiotida što su ovdje živjele prije oko 190 miliona godina u priobalnom moru i plićaku drevnog jurskog ostrva. Bile su uspravno učvršćene na dnu, a nakon smrti životinja, morske struje i olujni talasi izlomili su i naslagali školjke u udubljenjima na morskom dnu.

Ostaci su tokom vremena prekriveni debelim sedimentnim nanosima i okamenjeni. Tektonski sudari kontinentalnih ploča, nabiranje tla u ovdašnja brda i planine i erozija brda kroz milione godina - na površinu su izbacili ove morske sedimente pune ostataka davno izumrlih morskih bića.

Školjke

Školjke (Bivalvia) su životinje bezkičmenjaci i taksonomski su veoma stara klasa živih bića. Potiču od početka ere paleozoika, perioda kambrija prije 520 miliona godine i kao biološka forma i danas žive.

Školjke nemaju oči, uši, mozak, srce. One ne vide, ne čuju, ne misle, ne osjećaju emocije. Ipak, ništa od toga njima nije trebalo da kao životinjska klasa žive već 520 miliona godina.