O boravku grofa Save Vladislavića Raguzinskog u Kini danas znamo pretežno iz ruskih izvora, među koje spada i njegova "Tajna informacija o snazi i stanju kineske države", zatim iz monografije koju je sredinom prošlog vijeka objavio Jovan Dučić, naš poznati pjesnik i Vladislavićev dalji rođak, i nekoliko zapaženih knjiga koje su se posljednjih godina pojavile na srpskom jeziku, među kojima je i uporedni srpski prevod sa originalom pomenutog Vladislavićevog izveštaja.

sava vladislavic grof raguyinski.jpg

Kineski izvori o boravku znamenitog Srbina u Pekingu i Kini uopšte srpskoj javnosti nisu u dovoljnoj mjeri poznati, mada je Jovan Dučić u pomenutoj monografiji na nekoliko stranica pokušao djelimično da ih predoči, unaprijed se ograđujući zbog nedostatka vremena i mogućnosti da ih u potpunosti prikupi i obradi.

Ovaj tekst je prilika da se na trenutak ostvari uvid u atmosferu koja je vladala na carskoj večeri u Zabranjenom gradu, upriličenoj povodom Festivala lampiona 1727. godine.

Riječ je o prazniku koji se obilježava 15. dana prvog mjeseca po Kineskom lunarnom kalendaru i predstavlja posljednji dan proslave Kineske nove godine. Istovetan praznik obilježava se u Vijetnamu, Singapuru, Maleziji i Indoneziji.

U studiji posvećenoj ruskim misijama u Kini od 1618. do 1807. godine, koju je objavio Je Bejčuen, navodi se da je kineski vladar Jungdženg (1678--1735, vladao od 1723. godine do smrti) još ranije izrazio želju da priredi carsku večeru grofu Savi Vladislaviću.

"Kada sednem za sto da jedem, sećam se izaslanika Save. On je putovao hiljadama kilometara u ime ruske carice i stigao u Kinu. Sava je na visokom službenom položaju, tako je inteligentan, želim da mu priredim carsku večeru", izjavio je pred poslugom pomenuti kineski car.

Svoju namjeru car Jungdženg ostvario je tokom Festivala lampiona. Na svečanoj večeri upriličenoj na dvoru, Sava je sjedao sa desne strane, nedaleko od cara.

U jednom trenutku, car je otvorio posudu koja je bila pred njim i posluzi naredio da iz nje uzmu jelo i odnesu ga Vladislaviću na omanjem zlatnom tanjiru. Potom je car ustao i sam prinio Vladislaviću supu od mesa i okruglice "juensjao" koje se posebno pripremaju i poslužuju o Festivalu lampiona.

Osim toga, Sava je na dar od kineskog cara dobio šest posebno ukrašenih lampiona. Nakon večere i ispijanja čaja, predstavnici cara Jungdženga došli su do Save Vladislavića i saopštili mu da je vrijeme da se, uz poklonjenje, povuče sa večere.

"Ovo je blagoslov koji nijedan strani izaslanik u Pekingu do sada nije dobio", rekli su carski predstavnici Vladislaviću.

Ostali kineski izvori nisu tako blagonakloni prema Vladislaviću. Tako u djelu Letopisa dinastije Ćing, koji se odnosi na vremena vladavine careva Kangsija i ovdje pomenutog Jungdženga, piše da je Sava Vladislavić tajno podmićivao francuskog misionara Ba Duominga i učenika Ma Ćija, čime je za sebe, kako se navodi, ostvario povoljnu poziciju u pregovorima sa kineskom stranom. Neki kineski izvori pominju i da je Vladislavić podmićivao i podbunjivao plemena u pograničnom pojasu protiv kineske centralne vlade.

Pa ipak, njegova misija u Kini bila je uspješna. Dva carstva su Kjahtinskim sporazumom od 5. aprila 1728. godine zvanično razgraničenaKjahtinski ugovor smatra se najvažnijim pravnim dokumentom Kine i Rusije do sredine 19. vijeka, a i danas predstavlja osnovu razgraničenja te dvije zemalje.

Današnja Kjahta u Sibiru u stvari je bivši Troickosavsk, azijski trgovački gradić na ruskoj granici u kom je Vladislavić bio podigao Hram Svetog Save Srpskog.