Profesora istorije iz Francuske Džeremija Denver Lešartra, zanimalo je kakvi su Balkanci zapravo, jer sve što je znao o malim državama u ovom (zaturenom i uvijek problematičnom) dijelu Evrope jeste da su neke od njih međusobno ratovale. Nakon što je čuo utiske iz Sarajeva od svoje prijateljice i sam se odlučio da posjeti BiH, kao i nekoliko okolnih država.
“Odlučio sam da posjetim Balkan prije dva mjeseca. Ja sam iz Francuske, ali živim u Danskoj i moram primijetiti da je problem obje zemlje to što ne znamo ništa o Balkanu osim što smo čuli za rat u Bosni, pa ipak ni o ratu ne znamo mnogo, zapravo skoro ništa. Meni je to vrlo bitno da spomenem jer sam ja profesor istorije. Učim studente o tome, a to nije ni jedna lekcija u našim udžbenicima, pa ipak, to je rat koji se desio samo pola vijeka nakon Drugog svjetskog rata i pred sami ulazak u novi milenijum... Želio sam da osjetim ljude ovdje i da svojim studentima prenesem nešto od toga. Želio sam da nadogradim svoje znanje o onome što se desilo ovdje. Za Crnu Goru sam, na primjer, znao da je mala država i da je postala jedna od poznatijih turističkih destinacija, a o Hrvatskoj sam znao samo to da je članica Evropske unije. Bosna i Srbija su mi poznate jedino po ratu. Uz sve to, kako sam profesor istorije, i ja sam se zainteresovao za dešavanja ovdje, za prošlost, jer je Balkan oduvijek bio pod raznim uticajima - od Rimljana, Turaka, pa i tokom ovog građanskog rata koji se desio bilo je nekih uticaja tada ili kasnije. Osim toga što mogu povezati sa svojim poslom zainteresovao sam se i za države i narod uopšte. Čuo sam od jedne prijateljice da je Sarajevo prelijepo, pa sam odlučio da napravim turu ove godine i nisam zažalio”, počinje Džeremi razgovor za “Magazin”.
Prvo je stigao u Sloveniju, gdje je odmah nakon granice osjetio razliku u mentalitetu i kulturi koja je, kaže on, za Francuze posebno važna.
“Ljubljana mi se veoma dopala. Sve tamo mi je izgledalo prelijepo, a prvi i posebni utisak na mene ostavio je jezik. Taj slovenački jezik veoma specifično zvuči, makar meni koji sam iz Francuske. Osjeti se da je drugačije i da ste prešli granicu, iako ni u Evropi ne govore svi isto, ali nekako se osjeti”, priča on i nastavlja:
“Put sam nastavio ka Zagrebu za koji mislim da je jedno ludo mjesto koje i te kako vrijedi posjetiti. Grad je prelijep, živ je, pun ljudi, ali isto tako nikada ne bih rekao da je dio Balkana. Zato, kada sam stigao u Sarajevo znao sam odmah da ću osjetiti sve zbog čega sam došao. Sarajevo je prelijep grad koji odiše balkanskom i slovenskom kulturom. U Sarajevu sam uživao od prvog trenutka. Zavolio sam Sarajevo! To je poseban grad - taj neki duh koji se osjeti, drugačija muzika, hrana, ljudi, ljubaznost, sve me je u Sarajevu kupilo”, opisuje Francuz sa oduševljenjem.
Da je Sarajevo bilo “srce Juge” osjeća se i danas. Mladi profesor istorije je uživao u ovom gradu.
Preko Trebinja je stigao i do Crne Gore, do Nikšića. Primijetio je da je ova mala država drugačija i da se razlikuje od BiH, no nije znao da objasni na koji tačno način...
“Crna Gora je na neki način drugačija... Recimo, Nikšić je lijep, ali mi se i nije toliko svidio, a i osjeća se neka posebna i čudna energija. Posjetio sam jezero Krupac koje mi se veoma dopalo. Kupao sam se. Nisam znao da je to vještačko jezero, nijesam imao taj osjećaj. A vidio sam i stari grad, odnosno tvrđavu. Ona je zaista prelijepa! Znate, teško je da vam se bilo koji grad svidi nakon što posjetite Sarajevo, a nakon njega Trebinje. Trebinje je najljepši grad koji sam vidio. Planiram da se vratim u Trebinje sljedeće godine na ljeto i da volontiram u hostelu ili bilo gdje, samo da bih boravio tamo”, priča mladi profesor istorije.
Šta Vi mislite o ovome?