U Mostaru je danas obilježeno 27 godina od stradanja Srba u dolini Neretve gdje je 14, 15. i 16. juna 1992. godine, tokom akcije Hrvatske vojske, HVO-a i HOS-a, nestalo 431 lice srpske nacionalnosti, protjerano više od 30.000 Srba, a sva srpska imovina i bogomolje su uništeni.
Tim povodom u mjestu Buna kod Mostara sa mosta je spušteno cvijeće u rijeku Bunu, a potom je u Staroj pravoslavnoj crkvi u Mostaru služen pomen.
Ovim događajem obilježava se i Dan nestalih i poginulih hercegovačke regije u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nevesinje Aljonka DŽeletović kaže da se od 14. do 16. juna dogodio egzodus Srba sa ovih prostora, kada je general Janko Bobetko, koji je komandovao HVO-om i HOS-om, naredio da bude zatrto sve što je srpsko u Mostaru.
Dželetovićeva navodi da je na Buni na današnji dan 1992. godine stradalo 29 lica, 18 vojnika i 11 civila, a za još devetoro se traga.
Ona podsjeća da je prošle godine pronađena lokacija na Buni na kojoj je započeta ekshumacija, ali je tada jedna osoba sve zaustavila govoreći da je u pitanju privatni posjed.
"Nadam se da će ovaj problem biti riješen, da ne dozvolimo onima koji su tada možda bili nalogodavci, da zaustave da nađemo naše najmilije i sahranimo ih kako zaslužuju", rekla je DŽeletovićeva.
Ona je naglasila da niko nije odgovarao za zločine nad Srbima u Mostaru, gdje je u junu 1992. nestalo 431 lice srpske nacionalnosti, dok se za njih 85 još traga, a mnogi su ubijeni na kućnom pragu ili završili u logorima.
"Postoje snimci i dokazi, ali nema ni želje ni volje da se procesiraju ratni zločin nad Srbima", kaže DŽeletovićeva dodajući da su porodice nestalih nezadovoljne i radom Instituta za nestale osobe.
Slavica Slavić kaže da je na današnji dan 1992. na Buni nestao njen brat Siniša Marić, a 2003. porodica je dobila jednu njegovu kost i sahranili su je u Nevesinju.
"Još uvijek tražimo ostatke tijela. Kolega koji je bio s njim još nije identifikovan. Izgleda da nam samo rijeka Buna može reći gdje su", kaže Slavica kroz suze.
Brata je 15. juna u Mostaru izgubio i Draško Šiljegović. S njegovim bratom na lokaciji Konak tada je stradalo još 15 srpskih vojnika.
"Ja sam brata pronašao nakon 11 godina u kosturnici u Nevesinju. Za još 85 naših ljudi se traga. Strašno je bilo. Tih dana oko 15. juna počelo je povlačenje, zavlada je panika. Srbi tada nisu bili vojno organizovani i zbog toga je stradalo mnogo vojnika i civila", kaže Šiljegović.
Mostarski paroh Radivoje Krulj naglasio je da je 15. jun dan najvećeg stradanja srpskog naroda u dolini Neretve.
"Kao sveštenik i neko ko u duhovnom smislu predvodi ovu zajednicu apelujem na sve ljude dobre volje da pomognu da se nađe još 85 osoba srpske nacionalnosti koji su nestali u Mostaru, da ih na dostojanstven način sahranimo i da i oni i njihove porodice nađu smiraj", rekao je Krulj.
Na današnji dan 1992. godine zapaljena je Saborna crkva Svete trojice u Mostaru, tada najveća pravoslavna bogomolja na Balkanu, a nakon toga i svi pravoslavni hramovi u dolini Neretve.
"Sjećajući se tih teških trenutaka želimo da izvučemo pouku i gradimo budućnost. Zato i obnovu hrama radimo pod sloganom `Obnovim hram, obnovimo Mostar` kako bi, obnavljajući hram, obnovili našu zajednicu, ali i ovaj grad. Mislim da smo na dobrom putu. Kako se gradi hram, gradi se i mir i povjerenje među ljudima", naglasio je Krulj.
Predsjednik Ratnih veterana Nevesinje Branislav Zečević, koji je do rata živio u Mostaru i bio učesnik svih događaja, tvrdi da je nakon povlačenja JNA iz Mostara krajem 1992. nastupila panika, a vojska i narod ostali neorganizovani.
U junu 1992. godine, prilikom velike vojne akcije Hrvatske vojske, HVO-a i HOS-a, kojom je komandovao general Janko Bobetko, u napadima koji su počeli 7. juna i trajali do 26. juna došlo je do egzodusa i velikog stradanja Srba u dolini Neretve.
Obilježavanju su prisustvovali predstavnici Boračkih organizacija Nevesinje i Trebinje, Ratnih veterana Nevesinje, Udruženja djece poginulih boraca "Nasljeđe", Crvenog krsta Nevesinje, Gradskog odbora SPKD "Prosvjeta" u Mostaru, te porodice stradalih.
Шта Ви мислите о овоме?