Svečana sjednica grada u čast 100 godina od oslobođenja - Sjećanje na dan kad je srpska truba obznanila slobodu

U čast 13. novembra - Dana oslobođenja Trebinja u Prvom svjetskom ratu, održana je svečana sjednica Skupštine grada, podsjećajući se na taj način dana kada je truba 14. puka Timočke divizije srpske vojske razbila tišinu podno Leotara i narodu obznanila da je sloboda stigla i da je višedecenijski teror postao prošlost.

Zamjenik gradonačelnika Trebinja Mirko Ćurić u prigodnom obraćanju istakao da je srpska vojska 13. novembra 1918. godine u Trebinju dobila aplauze i ovacije, kakve se nikada do tada nisu čule na obalama Trebišnjice, što je bio svojevsni pozdrav slobodi, srpskoj kruni i srpskom oružju, ali i izraz poštovanja prema svim vojnim i civilnim žrtvama Velikog rata.

Ćurić je podsjetio da su poslije Principovog pucnja u Sarajevu 1914., u Trebinju nikla vješala, što nije bilo ništa novo za tadašnjeg austrougarskog vlastodršca.

"Nije bilo čovjeka koji se nije mogao smatrati metom. Svako je bio označen i svakom se moglo desiti da uveče legne, a da ujutro ne osvane. Kad ovo kažem, mislim i na žene i na djecu", naveo je Ćurić.

On je istakao da je škripa vješala iz 1914. bila samo eho ranih događaja koji su se počeli odvijati kada je srpski narod odbio da na noge navuče austrougarsku cokulu, a na glavu stavi habzburšku kapu.

"Godine 1914., zabilježio je naš paroh Vlado Popović, obješeno je u Trebinju 77 Srba i dvije Srpkinje. Krivicu im nije trebalo dokazivati, ona je ležala i prosto se podrazumijevala", naveo je Ćurić.

Ćurić je podsjetio na brojne Trebinjce i Trebinjke koji su završili na vješalima, podsjećajući se Gaja Gudelja, Rada Vučkovića, Blagoja Lizdeka, Anice Vukalović, Cvijete Pažin.

"U to vrijeme roditelji nisu znali za univerzalne slobode i za evropejsku uljudbu, što, naravno, nisu znala ni djeca. Među njima nije bila izuzetak ni Simana Lojović, djevojčica od 11 godina, koja je zbog navodne uvrede veličanstva, četiri mjeseca provela u zatvoru", istakao je Ćurić.

Nakon prvih žrtava, do 1916. godine obješeno je još 130 Srba, dok su patili i stradali brojni taoci. 

Za manje od dvije godine opustejlo je 40 trebinjskih sela, a raseljena je 941 porodica.

"Ono što je zabilježeno i danas se pamti. Od 14. do 27. avgusta 1914., samo na Zupcima, na kućnom pragu, ubijeno je 29 muškaraca. U selu Orovac, što po logorima, što od metka i glasi, stradala je polovina stanovništva. Od 250 ubijenih većina su bili žene i djeca", podsjetio je Ćurić.

On naroda carska ruka je otela 30.000 ovaca i koza i preko 2.000 grla krupne stoke, a rekvirirano je i 46 crkvenih zvona. Osim ovoga, Beč je raspisao i ratni zajam koji je trebao da bude doborovoljan.

"Težak Vaso Vreća upisao je rekordnu cifru od 60.000 kruna u zlatu, zauzvrtat, država mu je garantovala da ga neće regrutovati", naveo je Ćurić.

Prema njegovim riječima, oni koji se nisu uklapali u carske regule, internirani su u logore. Neki su bili u Aradu, neki u Šopronju, a neki, mnogo bliže, u Doboju, koji je odnio brojne živote.

"Naši ljudi su živote gubili i na poprištima širom Evrope. Neki su se već 1914. i 1915. našli u srpskoj i crnogorskoj vojsci, a tokom rata iz svijeta je pristiglo 350 dobrovoljaca koji su se prihvatili oružja", naglasio je Ćurić.

Tokom sjednice uručene su zahvalnice i javno priznanje grada.

Svečanoj sjednici prisustvovali su brojni ugledni društveno-politički radnici, predstavnici Srpske pravoslavne crkve, Islamske zajednice, rukovodioci javnih preduzeća i ustanova, narodni poslanici.