Za Svetlanu Cecu Bojković dodjela "Zlatnog platana" na Šestom festivalu mediteranskog i evropskog filma u Trebinju je posebna počast, ushićenje, radost i oduševljenje, jer se našla među plejadom istaknutih kolega koji su već dobili ovo priznanje kao što su Milena Dravić, Petar Božović, Tanja Bošković, Ljiljana Blagojević, Igor Galo.

ceca bojkovic.jpg

"Prijatno sam se iznenadila i drago mi je što  sam dobila priliku da ponovo dođem u Trebinje. To je grad koga, nažalost, nisam dovoljno upoznala, ali koji je još od prvog susreta sa mnom ostavio na mene veliki utisak", iskrena je Bojković u razgovoru za TrebinjeLive.info.

Kaže da je u Trebinju snimala  prije 40 godina, a da je nakon toga u grad Jovana Dučića i dobrih domaćina svraćala nekoliko puta. Prije deset godina sa "Gospođom ministarkom" igrala je pred trebinjskom publikom.

Još jedna veza sa Hercegovinom je njen sadašnji suprug Slavko Kruljević, koji je bio ambasador Srbije u Finskoj.

Kaže da su ljudi u ovim krajevima jako lijepi, stasiti, visoki, i za nju je ovo privlačan ambijent, iako je riječ o kršu.

"Ima u tom neke estetike, lepote, a Trebinje je divan mediteranski grad sa divnom rekom Trebišnjicom kome i te kako pristaje filmski festival", kaže Bojković.

Tako je, napominje, i filmski festival veoma bitan, jer grad oživi i privuče publiku, pa i raspoloženje postaje svečanije, a grad živi jednim duhovnim životom.

"Festivali su inerkcije kulture koje su neophodne za ljude, a gradovi su prepoznatljivi po tome", kaže nam Bojković.

Kao mlada djevojka otišla je na Akademiju, odabrala glumu i završila je u klasi profesora Predraga Bajčetića. 

"Oduvek sam želela da se bavim glumom, a moji roditelji su mislili da je to san jedne devojčice koji se neće ostvariti. Ja mogu reći danas da se moj san ostvario i da nisam pogrešila, jer ono što sam htela - u tome sam uspela", iskrena je Ceca.

Njena prva uloga na televiziji je bila u drami "Jednog dana moj Jamele" u režiji Aleksandra Đorđevića, dok je važnu ulogu u stvaranju njene glumačke fizionomije imao  i njen prvi suprug, glumac Miloš Žutić.

Uspjela je da stvori sopstveni stav prema glumi bez obzira na Žutićevu glumačku veličinu.

Prema njenim riječima, Žutić je odigrao veliku ulogu u njenom životu jer ju je spremao za prijemni na Akademiji na kojoj je primljena i tokom studija, na trećoj godini, udala se za njega.

Uz to, rano je počela i da radi i postepeno je kroz rad sticala praksu, bila je angažovana u Jugoslovenskom dramskom pozorištu /JDP/ i kroz taj rad i nadolazeće iskustvo oformio se njen stav prema glumi.

"Danas mogu da kažem da se suštinski ne razlikuje od Mišinog, jer se to godinama stiče", kazala je Ceca.

Ispričala nam je divnu anegdotu o Miloševom udvaranju, kad je jedne prilike za Vaskrs došao iz vojske.

"Skinuo je uniformu, obukao odelo i posle ručka odveo me u šetnju pored Save. Šetajući uz Savu upitao me: 'Da li sam raspoložena za jedan pileći batak?', jer je shvatio da volim da jedem. Odgovorila sam mu da sam upravo ručala sa roditeljima i da ne mogu da jedem. A on, iz unutrašnjeg dela odela, izvadi pileći batak, neuvijen, i baci ga u Savu", prisjetila se Bojković. 

Već nakon dva sata čekalo ju je novo iznenađenje.

"Ponovo me upitao da li sam gladna. Ja sam mu ponovo odgovorila da nisam i onda je on iz drugog dela džepa izvadio neuvijenu bečku šniclu i bacio je u Savu", podsjeća se naša slavna glumica, navodeći da je to bio originalan način udvaranja.

Ogledala se u svim žanrovima. Glumula je u TV serijama "Bolji život", "Porodično blago", "Policajac sa Petlovog brda"..., ali je snimila mali broj filmova, bez obzira na to što je u svom prvom filmu - "Pas koji je volio vozove", dobila "Zlatnu arenu" u Puli.

Svoju kćerku Katarinu Žutić, nikada nije sprečavala da se bavi glumom, ali kada se opredijelila - rekla joj je da je to profesija visokog rizika.

"Imala sam dosta sreće u svom životu i taj faktor ne smijem da ne zaboravim da kažem jer sam radila kontinuirano, dosta, nisam imala pauze", iskrena je Bojković.