Trebinjac Risto Kukurić već više od dvije decenije uzgaja cvijeće, a upravo cvijećem iz njegovog rasadnika ukrašene su mnoge zelene površine u gradu.

risto kukuric.jpg

Priznaje da mu je najdraže što cvijećem ukrašava park ispred Sabornog hrama u Trebinju, jer ga to dodatno duhovno ispunjava.

– Posebna mi je čast i zadovoljstvo što mi je Eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska ponudila da održavam zelene površine – ističe on.

Njegovim cvijećem i ovog ljeta biće ukrašena najpoznatija trebinjska bašta ispod stoljetnih platana u centru grada.

Od malih nogu Risto je pomagao majci u proizvodnji rasada povrtlarskih biljki paradajza, paprike, a u rasadniku su gajili i cvijeće. Dok je radio, miris cvijeća ga je opuštao nakon napornog posla, a kad je otišao u penziju potpuno se posvetio cvjećarstvu.

– U penziji sam destak godina i radim onoliko koliko mogu, ali volim da mi je ono što radim lijepo. Jedno vrijeme sam u rasadniku puštao Vivaldija, Pavarotija i drugu klasičnu muziku, jer cvijeće bolje raste uz laganu muziku – objašnjava on.

Posljednjih godina muzike nema u rasadnicima, jer, kako kaže, i cvijeću i penzioneru treba mir koji se ne smije narušiti.

– Cvijeće ne voli buku. Najviše cvijeća posadim u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima, kad je i najveći mir. To su, uglavnom, osvijetljena mjesta, pa znam raditi kasno u noć ili prije svanuća – priča Risto.

Kaže da  se nikada nije desilo da cvijeće koje je posadio nije uspjelo, jer vodi računa hoće li biti miran i lijep dan kad ga sadi.

– Kad se ujutru probudim prvo pogledam kakav će biti dan, a kad uveče krenem na spavanje cvijeću obavezno kažem „laku noć“. Gdje god sam ga posadio,  moje cvijeće je „pjevalo“, jer mu posvećujem ogromnu pažnju – ističe Risto.

Ristovom rukom zasađene su surfinije i petunije kojih nazivaju „kraljicama balkona“, ali i ageratum, salvije, muškatle i bosilje.

Sjemena nabavlja iz Holandije, osim za bosilje kome je sačuvao staro sjeme.

– Bosilje mi je najdraže, to je naša stara biljka, koja divno miriše, tjera insekte, koristi se u čajevima i kao začin. Odmah iza njega su surfinije, nijh ne razdvajam mnogo od bosilja – kaže najpoznatiji trebinjski proizvođač cvijeća.

Risto sa biljkama druguje ne samo u proljeće i ljeto, nego cijelu godinu, kad orezuje voće i ukrasno bilje.

Kaže da je svih 24 sata dnevno spreman da dođe ako treba pomoći biljci da se spasi, da je tu kao hitna pomoć.

Nasljednici

Posao bi želio da ostavi mlađim članovima porodice koji mu povremeno pomažu u rasadniku.

– Pitao sam sedmogodišnjeg unuka šta je ljepše cvijeće ili pica, pošto mu tata drži piceriju, odgovorio mi je da je oboje jednako lijepo. Nadam se da će neko nastaviti da se bavi ovi poslom – priča Risto.