Komandant najveće američke baze u Evropi - Moji preci su Dučići i Kurilići, dolazim u Trebinje

Prije nego što završim misiju na Kosovu, posjetiću Trebinje, a kada djeca budu dovoljno odrasla da shvate značaj toga, dovešću i svoju porodicu, ističe ekskluzivno u razgovoru za Srpskainfo pukovnik američke vojske i novi komandant baze „Bondstil“ na Kosovu i Metohiji Nik Dučić.

Srpsko ime i porijeklo, koji su nedavno podigli veliko interesovanje javnosti na cijelom Balkanu, Dučić baštini iz trebinjskog kraja. Njegovi djedovi iz porodica Dučić i Kurilić u daleku Ameriku otišli su iz Hercegovine početkom prošlog vijeka, u potrazi za boljim životom.

Posjetu djedovini, planirao je, kaže, i prije nego što je raspoređen na Kosovo, jer mu je sestra prije dvije godine prenijela divne utiske, nakon posjete Trebinju i okolini.

– Njene fotografije i priče bile su nevjerovatne – kaže Dučić, dodajući da su porodično i pravoslavno porijeklo jako važni i njemu i njegovoj supruzi, koja je rođena u SAD, ali ima ruske i srpske korijene.

On je, ističe, još kao dijete učio da je čovjek koji negira svoje korijene tek pola čovjeka.

Porodica njegove majke Bernis i danas održava kontakt sa bliskim rođacima u Trebinju, a odrastao je uz fotografije i priče koje je o „starom kraju“ slušao od bake.

Zna čak i imena sela koja su njegovi djedovi napustili, te planira da posjeti njihove kuće.

Slavi Nikoljdan i farba jaja za Vaskrs

Najbliže što je do sada došao zemlji predaka bilo je kada je sa suprugom boravio u Crnoj Gori, odakle vodi porijeklo njena majka.

Posjetili su Budvu, Sveti Stefan, Kotor, Herceg-Novi, ali i manastir Ostrog.

– Pravoslavlje je ukorijenjeno u mom odgoju, a slično je i kod moje supruge, te sada našoj djeci. Kristia i ja smo se vjenčali u srpskoj crkvi Svetog Stefana u Los Anđelesu, gdje su se i moji roditelji vjenčali, a moj djed je jedan od njenih osnivača. I naša djeca su krštena u toj crkvi, a pohađaju i nedeljnu školu. I dok sam bio u misiju u Ukrajini, redovno smo odlazili u crkvu. Slavimo Nikoljdan, a držimo i do običaja kao što je, recimo, farbanje jaja za Vaskrs. Djeca uče i folklor, dok Kristia uči našu ćerku da sprema tradicionalna srpska jela – priča Dučić.

Šljivovica za posebne prilike

Mada alkohol ne konzumira puno, zna u posebnim prilikama da nazdravi šljivovicom i pivom.

Priznaje da ga je zateklo interesovanje koje su izazvali njegovo ime i istaknuto mjesto u američkoj vojsci.

– Iznenađujuće je i koliko Srba iz Evrope i Sjeverne Amerike mi se javilo u ovom periodu. Zaista sam primio mnoštvo pozitivnih poruka, u kojima mi žele sve najbolje na ovom zadatku, te nude savjete, jer imaju istorijsko znanje, životna ili vojna iskustva. Počastvovan sam njihovim riječima ohrabrenja. Povezao sam se i sa nekim ljudima koji imaju isto prezime kao ja – kaže on.

Ne otkriva da li u novoj ulozi osjeća i neku posebnu vrstu odgovornosti ili tereta.

Molitve na srpskom

Njegova misija na Kosovu je, tvrdi, potpuno drugačija od onih u Ukrajini, Kuvajtu ili Iraku u kojima je prethodno bio.

Priliku da „svojoj zemlji služi u misiji usmjerenoj na podršku miru, na zemlji gdje se prepliću istorija, kultura i religija“, smatra blagoslovom.

Jedan od ciljeva za vrijeme nove misije mu je i da nauči srpski dovoljno dobro da može da razgovara sa ljudima. Za sada, kaže, zna neke svakodnevne izraze, te molitve.

Djed bio animator za „Volt Dizni“

Misiju u Ukrajini iskoristili su da istraže ruske korijene supruge Kristije, zbog čega su posjetili i Rusiju.

– Njen djed je emigrirao iz Moskve 1930-ih i zanimljivo je da je postao jedan od prvih animatora za „Volt Dizni“ u Los Anđelesu. Potpis Basil Davidovich bio je na kraju klasika kao što je „Uspavana ljepotica“. Njegova kuća u Moskvi više ne postoji, ali za mene je emotivan momenat bio kada smo sa djecom otišli u park u kojem se i on nekada igrao, te kada su se i oni tu zaigrali – ističe Dučić.