Povod razgovora sa našim sugrađaninom Veliborom Šipovcem je njegova nova knjiga "Tragovi", koju narednih dana očekujemo na svjetlu dana.

Tragovi

Do sada ste, za relativno kratko vrijeme, objavili veći broj knjiga različitih književnih oblika. Ukratko, od kada to seže i o čemu je sve riječ?

U slobodno vrijeme se bavim pisanim stvaralačkim radom. Još u djetinjstvu sam pisao priče i pjesme, shodno uzrastu. Nastavio sam da bilježim i stvaram, te ostavljao podlogu do vremena kada su, kako to često puta kažem, posložile se kockice životnog mozaika, kada se sve ozvaničilo objavom prve knjige 2011. godine. Do sada, moj autorski i priređivački opus obuhvata 12 naslova, od kojih su dva naslova objavljena u dva izdanja. Tu su monografije, zbirke poezije i romani. Recenzije su pisali istaknuti pjesnici, istoričari, književnici i akademici, zavisno od tematike knjiga.

Šta je to što Vas inspiriše za teme knjiga?

Rođen sam u svešteničkoj porodici. To je dosta uticalo da nastavim na moj način misiju propovijedanja vjere i riječi Božije. Većina knjiga je takvog sadržaja. Mistično i natprirodno je ono što me privlači i što težim da kroz okrilje vjere spoznam i pretočim riječima na papir. Takođe, moja stalna inspiracija je Hercegovina, jer želim da je u najljepšem svjetlu svojim jezikom opišem. Želim da oni koji Hercegovinu ne poznaju dovoljno, upoznaju kao neobičnu zemlju sunca, kamena, neba i ljubavi! Inspiracija dolazi od različitih životnih okolnosti i želje da ostane zabilježeno ono što smatram značajnim.

velibor sipovac

Povod za razgovor je Vaša nova knjiga. Šta očekujemo sa novim naslovom?

To je zbirka priča „Tragovi“. Sadržaj knjige su tragovi iz prošlosti, sadašnjosti i oni za budućnost. Od ukupno 12 priča, nekoliko je istrgnuto iz mene, kao trag dosadašnjeg mog života. Ostale priče su plod imaginacije, ali koja je dio nas i našeg identiteta. Imaginacija ovdje ne znači da je nešto izmišljeno i nemoguće za dešavanje. Likovi moguće da jesu, ali radnje priča koje su vezane za Hercegovinu, Božja davanja i promisli, su nešto sa čim živimo i što je trag vremena i prostora. Priče su književno oblikovane, čak i u doživljenim segmentima, sa opisima koji mogu dati čitaocu neku poruku ili pouku. Izdavači knjige su Književna zajednica „Jovan Dučić“ Trebinje i „Svet knjige“ Beograd. Knjigu su recenzirali prof. Nikola Baćević i akademik prof. dr Ljubomir Zuković.

Dok čekamo „Tragove“, s obzirom na dinamiku izdanja moram da pitam da li ste već nastavili sa stvaranjem za neki novi naslov, prozni ili pak zbirku poezije?

Sebe smatram prvenstveno proznim piscem. Istina, počastvovan sam što je i akademik Matija Bećković dao pozitivan sud o poeziji, te napisao recenziju za prethodno objavljenu knjigu. Sa ovom zbirkom priča sam zaokružio neku svoju zamisao, sa temama o kojim sam pisao i koje su mi značile. Kada zrene neko novo vrijeme, sa nekim novim idejama i onim što smatram da treba ostati zabilježeno u budućnosti, uslijediće nova ostvarenja. A do tada, promovisaćemo ovu knjigu, prvo u Trebinju. Naravno, sve bez ikakvog opterećenja, jer tako i nastaju moji radovi s obzirom da je ovo samo moj hobi. Slijedi i dalji rad u sferi kulture i stvaralaštva, u onima u kojima imam mogućnost ili u kojima želim da djelujem.