Druge večeri u okviru "Kao festivala" odigrana je duo drama Aleksandra Ristanovića i Ivana Perkovića "Život oca Todora (ovog i onog sveta)", koja je izmamila gromoglasni aplauz trebinjske publike u Muzeju Hercegovine.
Predstava je između konačnog i beskonačnog, između stvarnosti i nadstvarnosti, i uzeta je iz priča "Iz tamnog vilajeta". To je jedina priča u kojoj Momčilo Nastasijević koristi crni humor. Taj crni humor ima ulogu da preko njega prenese poruku da niko nije zaštićen.
"Nastasijević je ovo pisao gotovo prije 100 godina u trenutku kada je narod počeo da gubi vjeru u Boga", kaže Ivan Perković.
Pisac uzima oca Todora, kome daje najčešće grijehove sa kojima se ljudi mogu poistovjetiti - neumjerenost u jelu i piću i preljubu. Ti grijehovi ga čekaju i onda kada ode Bogu na istinu, iako je svešteno lice.
Ovo je priča i o karakteru jednog čovjeka koji je grešan, a isto tako ova priča je nesvakidašnja u svom vokabularu. Jezik kojim je pisana nema turcizama i u današnj vrijeme kad se čuje djeluje prilično strano.
Šta Vi mislite o ovome?