U nekoliko članaka smo pisali o, za sada, nepriznatoj istoriji Srba, sa posebnim osvrtom na teritoriju Hercegovne i samog Trebinja. Kada se razmatra bilo koji istorijski događaj, smatramo da ga je potrebno sagledati iz više izvora da bi se došlo do istine.

Kralj Pavlimir Bela, ilustracija iz knjige “Sorabi” Milenka Bijelića

Sada smo se opredjelili da prikažemo šta o toj temi govore dubrovački izvori, za koje smatramo da su vrlo autentični jer se nalaze u blizin centra događanja - Trebinja. Donosimo zanimljive dijelove o tome šta je Porfirogenit pisao o našoj oblasti.

Dubrovački hroničar Petar Lukaric (di Giacomo di Pietro Lucari) u svom djelu "Copioso ristretto degli Anali di Ragusa", koji se služio najstarijim dubrovačkim dokumentima i analima ("Annali nostri"), piše da su u srpskim zemljama u zaleđu Dubrovnika, upravljali ovi srpski vladari:

Ostrivoj (Ostrivoi) oko 490. god.,
Svevlad (Svevlad) oko 535. god.,
Tatilo Svevladovic III 541. god.,
Selimir (Selimir) oko 550. god.,
Tatilo Svevladovic VI 552-563. god.,
Selimir I Svevladovic 564-585. god.,
Vladan I Selimirovic sin Svevladovica V 585-620. god,.
Car Zvonimir I Drvanov ili Drvenarov 632-670. god.,
Budimir zvani Svetopelek poslije 671. god.,
Kralj Budimir I Zvonimirov Drvanic II 675-680. god.,
Svetolik I Budimirov Drvanic III 680-692. god.,
Vladislav I Svetolikov Drvanic IV 692-709. god.,
Tomislav I Vladisavljev ili Svetolikov sin Drvanovic V 709-722. god.,
Sebislav ili Zebislav I Tomislavljev Drvanovic VI 722-749. god.,
Razbivoj I i Vladimir Sebisavljevi Drvenovic VII 749-753. god.,
Vladimir I Sebisavljev Drvanovic VIII 753-773. god.,
Hranimir I Vladimirov Drvanovic IX 773-782, god.,
Tvrdoslav I Hranimirov Drvenovic X 782-787. god.,
Ostrojilo ili Strojilo II Vladimirov Drvanovic XI 787-791. god.,
Tolimir Ostrojilov Drvanovic XII 791-799. god.,
Predislav I Tolimirov, Drvanovic XIII 799-805. god,
Krepimir I Predisavljev Drvanovic XIV 805-830. god.,
Svetozar Krepimirov Drvanovic XV 830-835. god.,
Radoslav Svetozarev Drvanovic XVI 835-850.god,
Caslav ili Cestislav I Radosavljev Drvenarevic XVII 850-862. god.,
Petrislav I Radosavljev Drvanovic XVIII 864-879. god., Pavlimir ili Bela I Petrisavljev Drvanovic XIX 879-910. god.,
Belina ili Pavlimirova zena Drvanovic 910-930. god.,
Tresimir I Belin ili Pavlimirov sin Drvanovic XXI 930-960. god.,
Prelimir I Tresimirov Drvanovic XXII 960-982. god.,
Hvalimir I Prelimirov Drvanovic XXIII 982-986. god.,
Leget I Kresimirov Drvanovic XXIV 986-989. god.,
Silvester I Beloslavljev Drvanovic XXV 989-993. god.,
Tugomir Silvesterov Drvanovic XXVI 993-997, god.,
Hvalimir II Tugomirov Drvanovic XXVII 997-1003. god.,
Petrislav II Hvalimirov XXVIII 1003-1010. god.,
Vladimir Sveti II Petrislavljev Drvenarevic XXIX 1010-1015. god.,
Dragomir I Hvalimirov Drvanovic XXX 1015-1019. god.,
Dobroslav ili Vojislav I Dragomirov Drvanovic XXXI 1036-?
Neda I i najstariji joj sin Gojislav Vojislavljev Drvanovic XXXII 1055-1057. god.,
Mihajil I Vojislavljev Drvanovic XXXIII 1057-1073. god.,
Radoslav II Vojisavljev Drvanovic XXXIV 1073-1089. god.,
Bodin I Mihajlov Drvanovic XXXV 1089-1100. god.,
Dobroslav II Branisavljev Drvanovic XXXVI 1100 1102. god.,
Vladimir III Mihajlov Drvanovic XXXVII 1102-1114. god.,
Djuradj I Bodinov Drvanovic 1114-1117. god.,
Grubes I Branisavljev Drvanovic XXXIX 1117-1124. god.,
Djuradj Bodinov Drvanovic XC 1124-1143. god.,
Grdinja ili Gradinja I Branisavljev DrvanovicXCI 1143-1154. god.,
Radoslav III Gradinjin Drvanovic XCII 1154-1160. god.

Na spisku su i imena vladara za koje mnogi istorčar kažu da su stolovali u Trebinju.

kraljevstvo slovena Mavro Orbini “Kraljevstvo Slovena”

O ovome piše i Mavro Orbini u svojoj knjizi “Kraljevstvo Slovena”. Godine 1601. izdao je u Pezaru u Italiji svoje najpoznatije i jedino istorijsko djelo, Kraljevstvo Slovena (italijanski Il regno de gli Slavi). U ovom djelu je nastojao da prikaže cjelokupnu istoriju Slovena, ali se najviše bavio Južnim Slovenima (čitaj Srbima).

marvo orbin

“Kraljevstvo Slovena” je dugo predstavljalo najznačajniji izvor podataka o srednjovjekovnoj istoriji Južnih Slovena evropskim istoričarima.

Prilikom pisanja ovog djela citirao je veliki broj pouzdanih antičkih istorijskih izvora, tako da je djelo od značajne naučne vrijednosti. Hrvatski sveštenici su ga, nažalost, osuli kritikama i tužili Vatikanu, jer je mnogo značaja dao Srbima, a Hrvate je jedva pomenuo.

Zbog toga ga je Vatikan izopštio iz katoličkog reda, a njegovu knjigu su zabranili.

Ova knjiga je dugo čuvana u Vatikanu, odnosno u Vatikanskoj biblioteci sa napomenom da je – „Nedostupna za Serbe“. Vatikan je zabranio knjigu „Kraljevstvo Slovena“, zbog njenog sadržaja, a ista je veoma značajna za istoriju Srba, a posebno za nas Trebinjce.

Ovo su vrlo važni podaci za našu istoriju. Poslovično tačni i objektivni Dubrovčani, toga vremena, ovim potpuno ruše teoriju o navodnom našem dolasku na Balkan.

Zbog toga što pominje neke, u katoličkom svijetu nepoželjne autore, pravoslavne starosjedioce Sibinjane, zatim Grke i njemačke protestante, papska kurija je Orbinovo djelo 1603. stavila na popis zabranjenih knjiga.

To što je ovu knjigu zabranio Vatikan možemo razumjeti, ali to što je sa njom dogodilo u Srbiji je sramota. Knjigu je izdala Srpska književna zadruga, ali od 244. strane pa nadalje. Cijeli prvi dio, gdje je starija istorija srpskih plemena, njihovih ratova i vladara, preskočena je, jer ruši zvaničnu srpsku “istoriju”.

Na čelu te izdavačke komisije, koja je skratila Orbinovo djelo, bio je Dobrica Ćosić.

Orbini nije jedini koji iznosi ove činjenica. To iznosi i Difren Dikanž u djelu “Istorija Bizantina”, iz 18. vijeka, koja obuhvata vrijeme od prije Hrista do dolaska Turaka. Iznosi gotovo iste podatke kao i Orbini.

I on za Nemanju kaže da je bio 142. vladar, nabrajujući imena i vrijeme vladavine svakog od njih. I Riko d' Samari iz 18. vijeka, napisao je kratko djelo “Južni Sloveni” sa mnogim podacima o Srbima. U njemu se za vladara Ilirije, prije rimske imperije, kaže da je bio kralj Srba.

Interesantno je da Orbini nije znao za knjigu Porfirogenita. Porfirogenitova knjiga se u javnosti pojavila 10 godina poslije Orbinijeve, pa Orbini nije bio opterećen “činjenicama” iz Porfirogenitovim sjećanima o događajima iz perioda tri vijeka prije njegovog rođenja.

Postoji jedan njegov spis “O ceremonijama i o temama”, ali ne, kako se već 300 godina tvrdi i spis “O narodima”. Porfirogenit je bio vladar i nije se bavio istorijom. U tom kontekstu ga ne pominje nijedan vizantijski pisac.

Ovo iznenadno pojavljivanje Porfirogenita, čija knjiga u originalu nikada nije viđena, pa u njenu autentičnost, po ovom pitanju, svakako trebe sumnjati. Čak i da ju je stvarno napisao Porfirogenit, prilikom prepisivanja moguće je dopisati dijelove koji odgovaraju naručiocima prepisa.

Srbi su prvi put čuli za Porfirogenita i seobe Slovena u vrijeme ilirskog pokreta, polovinom 19. vijeka. Sve te “činjenice” je uveo u školske programe u Srbiji tadašnji ministar prosvjete Stojan Novaković, poslije Berlinskog kongresa, za vrijeme svog ministrovanja od 1880. do 1883. godine.

Bili kako bilo, u ovoj knjizi se pominje i naš kraj. Ovi navod su za nas interesantni i zbog teorije o imenu Trebnja. Evo citata:

"Zemlju Zahumlje su ranije posedovali Romeji, ja mislim na one Romane koje je car Dioklecijan preselio iz Rima, kako je o njima rečeno u istoriji Hrvata. Zemlja Zahumlje bila je pod vladavinom cara Romeja, ali kad je ono i njegov narod bio podjarmljen Avarima, ono je potpuno opustelo. Oni koji sada tamo žive u Zahumlju, Srbi su iz vremena onog arhonta koji je tražio zaštitu od cara Iraklija. Oni su nazvani Zahumljani po planini koja se zove Hum i zaista u jeziku Slovena Zahumljani znači oni iza brda, jer se na ovom području nalazi veliko brdo sa dva grada na njegovom vrhu, Bona i Hum, a iza tog brda teče reka nazvana Bona, što znači Dobra. Pleme prokonzula i patricija Mihajla, sina Višetinog, arhonta Zahumljana potiče od nekrštenih koji su stanovali na rijeci Visli i koji su se zvali Litciki, oni su se naselili na rijeci zvanoj Zahluma. U zemlji Zahumljana naseljeni gradovi su Ston, Mokriskik, Josli(Ošlje), Galumainik, Dobroskik(Dabar)."

karta Karta srpskih zemalja prema Konstantinu Porfirogenitu

Posebno je u njemu nejasno gdje se tačno prostirala Hrvatska a gdje Srbija, gdje su tačne granice srpskih, a gdje hrvatskih naseobina. Ovo je još nejasnije, pored Porfirogenita, i kod nekih drugih srednjovjekovnih hroničara, koji pišu: „Hrvati, koje zovu i Srbima“. U citatu ispod Porfirogenit, bez sumnje, naznačava kog porijekla su Konavljani, a samim tim i Dubrovčani.

Porfirogenit, u 34. glavi svoga spisa, navodi:

"Zemlja Travunjana i Konavljana je jedna. Stanovnici su potomci nekrštenih Srba, iz vremena onog arhonta (kneza) koji se odselio iz nekrštene Srbije i zatražio zaštitu cara Iraklija, sve do vremena Vlastimira , srpskog arhonta. Taj knez Vlastimir udao je svoju kćerku za Krajinu, sina Beloja, župana Travunije. U želji da ga učini plemenitijim, svoga zeta, dao mu je titulu arhonta i učinio ga samostalnim. Od njega se rodio Hvalimir, a od njega Čučimir. Arhonti Travunije su uvek bili pod vlašću arhonta Srbije. Travunija na jeziku Slovena znači utvrđeno mesto, i to zato što u zemlji ima mnogo utvrđenja. Ovoj zemlji Travuniji podređena je druga zemlja nazvana Konavlje. Konavlje na jeziku Slavena znači teretna kola, zbog toga što je zemlja ravna pa oni sve svoje poslove obavljaju upotrebljavajući kola. Na području Travunije i Konavlja nalaze se naseljena mesta Travunija (Trebinje), Ormos (Vrm na Trebišnjici), Risan, Lukavec, Zatleblje (Zetliv).

Ovi navodi su samo dokaz da je neko prevodeći Porfiregonita umjesto Tvrdunija, ili Serbunija pogrešno napisao Travunija. To ujedno potvrđuje teoriju da je staro ime Trebinja bilo Tvrdinje, jer i sam Porfirogenit navodi: Travunija na jeziku Slovena znači utvrđeno mjesto, i to zato što u zemlji ima mnogo utvrđenja.

Greška je jasna.

Travunija na našem jeziku nikako ne znači utvrđeno mjesto, a ni trave, koja je u korijenu ove riječi, u okolini Trebinja baš i nema. Utvrđeno mjesto može da se zove samo Tvrdinje.

U svakom slučaju je greška. Na karti koju vidite piše Terbunia, a ne Travunia.

A kao što smo i ranije navodili, Grci imaju problem sa izgovorom ako je na početku riječi slovo S, pa su ga zamjenjivali sa slovom T. Po ovoj varijanti je, valjda, jasno da se radi o Sebruniji (ne Travuniji odnoso Terbuniji)-Srbiji. U svakom slučaju, ime koje u sebi nosi jasno ima ime sa značenjem Srbije.

A ako se u knjizi kaže da je u toj zemlji bilo mnogo utvrđenja, to samo potvrđuje našu tezu da je trebinjska oblast bila mnogo značajnija nego što je to, do sada, tvrđeno.

"Kraljevstvo Slovena" knjiga koju je Vatikan zabranio