U porti hrama Svetog Đorđa u Novom Goraždu koji datira iz 15. vijeka, pronađeni su ostaci starog manastirskog kompleksa, u kome je od 1519. godine radila goraždanska štamparija - jedna od najstarijih u Evropi.

gorazdanska stamparija

Arheolozi su u porti crkve otkrili dvije prostorije. Pronađeni su i ostaci luksuzne grnčarije izrađene u vizantijskom stilu. Istraženo je i 12 grobova u kojima su bili dijelovi skeleti i odjeće vezene zlatnom niti.

Prostorije imaju očuvane zidove visine i do 1,5 metar, a širine i do šest metara, koji su građeni od pritesanog i tesanog kamena, te lijepljeni više blatom nego malterom.

Pronađena je i srednjovjekovna keramika - dva fragmenta trpezne luksuzne keramike jedne zdjele i jednog tanjira rađenog po uzoru na vizantijske tipove trpezne keramike.

„Ostala keramika je vezana za svakodnevnu upotrebu, a to je uglavnom kuhinjska keramika u kojoj se sprema hrana - lonci i zdjele...“, objasnila je Ivana Grujić, direktor Muzeja Hercegovine u Trebinju.

Ona je istakla da su u grobnim mjestima pronađeni skeletni ostaci, dok su u njih tri arheolozi našli priloge - puce - male bronzane dugmiće koji su se nalazi na nošnji i tkaninu protkanu zlatnim nitima kao dio odjeće u koju je pokojnik bio sahranjen.

“Pokojnici su sahranjivani u drvenim sanducima. Pronašli smo dobro oduvanu dasku, dok se to ne može reći za skelete”, navodi Grujić u razgovoru za TrebinjeLive.info.

Govoreći o goraždanskoj štampariji, Grujić je kazala da je nju iz Venecije zajedno sa svojim sinovima prenio Božidar Ljubavić Goraždanac, kao i da su na njoj štampane tri knjige i to: Liturgija (Služabnik) iz 1519., Psaltir sa posljedovanjem iz 1521. i Molitvenik iz 1523.

Štamparija je nakon štampanja ovih knjiga odnesena u Rumuniju, u Trgovište.

Ovo arheološko otkriće je značajno ne samo za Republiku Srpsku, već i za nacionalnu srpsku istoriju, jer se radi o ćiriličnoj štampariji.

„Važnost ovog otkrića je da se potvrdilo ono što je u istorijskim izvorima pisalo - da se štamparija  nalazila u okviru srednjovjekovnog manastira i da su se monasi bavili prepisivačkom djelatnošću“, kazala je Grujić.

Prostor oko crkve i novootkrivenog manastirskog kompleksa nalazi se u sklopu većeg arheološkog lokaliteta, jer se iznad ovih bogomolja nalazi brdo Gradina i na njemu utvrđenje, pa se pretpostavlja da je ono u vidu manastira imalo svoj duhovni centar.

U budućnosti je planirano da se obnovi konak i da se u okviru njega napravi muzejska postavka o goraždanskoj štampariji. U okviru te postavke bili bi izloženi i pronalasci koji su pronađeni do sada i ubuduće.

Muzej Hercegovine je matična muzejska ustanova za Hercegovinu i Staru Hercegovinu i proteže se sve do Višegrada, pa je iz tog razloga i preuzela istraživanja na pomenutom lokalitetu.

„Ovo je važno za naš muzej, jer ovim pokazujemo da ne radimo samo u Trebinju, gdje je naše sjedište, već da vršimo istraživanja na čitavoj teritoriji Stare Hercegovine i Hercegovine i da pokušavamo da formiramo manje muzejske zbirke“, zaključila je Grujić.

Lokalitet arheološkog istraživanja je 2008. godine proglašen nacionalnim spomenikom BiH, a i spomenikom od značaja za Republiku Srpsku.

Dosadašnja arheološka istraživanja podržala je Opština Novo Goražde, a rukovodilac istraživanja je bila Ivana Grujić.