Ljudi u Trebinju i Hercegovini su lijepi, nasmijani i gostoljubivi i upravo u gradu ispod Leotara, kako je priznala naša proslavljena glumica Danica Maksimović u razgovoru za TrebinjeLive.info, snimala je jednu od svojih najljepših uloga u popularnom ostvarenju Zdravka Šotre - seriji “Ranjeni orao”.
Za vrijeme snimanja ove serije najduže je boravila u Trebinju, kada je i upoznala ljude i osjetila njihovu toplinu, koju na svojstven način ispoljava i rijeka Trebišnjica.
Niš ima „Daninu kapiju“, koja je tako nazvana po mjestu gdje je ona fotografisana za naslovnu stranu novina, a Trebinje ima Anđelkinu kapiju iako bi možda mogla da bude i "tetka Savetina", jer ju je ona primila u svoju kuću.
„Volim kapije i fotografišem ih svugde gde idem. Jednostavno, obožavam ih i mnogo mi znače jer me inspiriše da saznam šta može da bude iza nje, a onda mi govori i kako je napravljena - od kog materijala i kakvi su uklesani ornamenti“, pojašnjava Danica.
Igrala je u velikom broju ostvarenja i poznata je kao Deni, Lepa Dana, a drug na Akademiji ju je zvao Dančo zato što je direktna, otresita i što se ponašala kao muško u muškom društvu.
„Prijali su mi ljudi koji kapiraju da sam veliki fajter i borac, jer se od malih nogu borim kroz život. Moja porodica je radnička i meni nikad nije ‘padalo sa neba’ i sve što je ona uradila, uradila je sama bez pokrića“, kaže Danica.
Puna energije, koju ne krije i koju svi primjećuju, Danica ističe da ju je naslijedila od svojih roditelja za koje naglašava du su bili vrijedni ljudi - časnog porijekla i življenja.
Ljubav prema glumi zavoljela je vrlo rano - još kao dijete. Recitovala je pjesme u osnovnoj školi i upravo jedna pjesma iz tog perioda, kako priznaje, odredila joj je život.
Sa sedam godina stala je na scenu sa lutkom i od tada je bila u recitatorskim sekcijama, folkloru, igrala rukomet i gimnastiku.
„Za ovaj posao treba forma, jer ovo je trčanje“, kaže Danica.
Akademiju je upisala iz trećeg pokušaja, nijednog puta joj nije falilo energije. Direktna i otresita bila je i tog trećeg puta: “ne dolazi u obzir da me ne primite, jer nemam godine za bacanje” - rekla je to u lice cijeloj katedri, koja je ostala u šoku. Akademiju je upisala.
Paralelno je studirala i prava, jer njeni roditelji nisu bili za Akademiju i nisu ni znali da ona to želi da studira. Njima je na uvid nosila indeks od pravnog fakulteta, a sa Tanjom Bošković se družila i spremala za prijemni ispit na Akademiji.
Ističe da je bilo lijepo što su kao klasa nastupali uz velike glumce kao što su Ljuba Tadić, Petar Banićević, Petar Kralj u seriji „Bio jednom jedan car“ u kojoj su oni bili govornici i pričali bajke o istoriji, velikanima, a njene kolege sa Akademije su sjedale na kockama i slušale “velikane”.
Tada su je roditelji vidjeli na televiziji i nisu vjerovali kada je ona sve to stigla - i pravo i akademiju.
„Kako su oni govorili, možete samo biti srećni što ste pokraj takvih glumaca i moje uvo je bilo samo na njih usmereno i ja sam upijala, i od tada vidim koliko je govor čistog književnog jezika na sceni bitan da možete da ‘odete’ na bilo koji dijalekat“, kaže Danica.
Nakon toga otišla je u Šamac, gdje je dobila nagradu za dikciju.
“Publika voli glumce koji znaju da improvizuju i komičare, ali nisu uspešni svi u tome. Za to je potrebna osnova jer se mora dobro savladati ono što je dogovoreno, a onda u okviru svoje uloge može se raditi šta hoćete. Kad ste sigurni 100 odsto u ono šta radite, tek tada možete da improvizujete, jer improvizacija nije nešto što spremate, već se to desi u trenutku“, priča nam Danica.
Razlika između dasaka koje život znače i platna je na strani „dasaka“. Na daskama je mnogo teže, ali su svakom glumcu, priznaje nam Danica, mnogo draže od platna.
“Tu ste u tri dimenzije i tu nema laži i prevare. Ako treba biti suza ili smeha onda ih mora biti. To sve mora biti pokriveno i emocijama, a ako nije tako to sve vidi publika“, kaže Danica.
Danica Maksimović i Peđa MilojevićPrve korake na platnu imala je u filmu Stoleta Jankovića „Tren“ sa Batom Živojinovićem, gdje je glumila gluvonijemu bulu. A i da je morala da izgovori neku rečenicu, po njenom priznanju, ne bi mogla, jer se tresla od veličine s kojom je glumila.
A zatim slijede uspješne role u “Kraljevskom vozu”, “Berlin kaput”, “Bila jednom jedna ljubav”, “Tesnoj koži”, “Hasanaginici”, “Idi mi, dođi mi”, “Debeli i mršavi”. “Zona Zamfirova”, “Badnje veče 1943”, “Ono kao ljubav”...
Iza sebe ima 40 godina karijere, u penziji je i zadovoljna je onim što je postigla. Više od 30 godina je u vezi sa Tedetom Lolićem, sa kojim ima sina Miloša, koji je jedan od poznatijih reditelja u Srbiji.
Šta Vi mislite o ovome?