Bomba snage jedne megatone, koja je 80 puta jača od one bačene na Hirošimu, privremeno bi oslijepila sve osobe udaljene 21 kilometar od mjesta eksplozije - po danu, a noću čak i ljude udaljene i do 85 kilometara.

nuklearna eksplozija

Kako navodi "IL Sajens", opekotine prvog stepena dobili bi ljudi na udaljenosti do 11 kilometara, opekotine drugog stepena osobe na udaljenosti do deset kilometara, a trećeg stepena sve osobe udaljene do osam kilometara od mjesta udara.

Te, najteže opekotine, potpuno bi uništile tkivo kože i smrtonosne su, ako se hitno ne pruži medicinska pomoć.

Posljedice mogu varirati zavisno od odjeće koju bi nosili povrijeđeni. Uz debljinu i čvrstoću, bitna je i boja. Tako će svijetla odjeća reflektovati dio energije, dok će crna sve upiti.

Eksplozija bombe snage jedne megatone na udaljenosti od šest kilometara stvorila bi pritisak od 180 tona na zid jednospratne kuće, dok bi brzina vjetra bila oko 255 kilometara na čas.

Na udaljenosti od jednog kilometra od eksplozije pritisak bi bio četiri puta veći, a vjetar bi udarao brzinom od 756 kilometara na čas.

Ljudsko tijelo bi moglo izdržati pritisak, ali snažni vjetar doveo bi do sudara sa brojnim letećim predmetima, te bi većina ljudi umrla od posljedica rušenja zgrada.

Poseban problem je radijacija. Osobe koje prežive nuklearni udar bile bi izložene velikoj radijaciji. Veliki broj onih koji prežive i radijaciju bili bi trajno bolesni - četvrtina pogođenih molekularnih veza nikada se ne oporavi, što dovodi do genetskih mutacija i karcinoma.

Kao prilog u raspravi o tome šta bi se desilo u slučaju nuklearnog rata "Sajens" podsjeća da je temperatura u centru udara na Hirošimu, nakon što su Amerikanci bacili atomsku bombu, iznosila oko 300.000 stepeni Celzijusovih.

To je 300 puta veća temperatura od one na kojoj kremiraju tijela.