NAPOKON – Obilježiti sva mjesta koja su u proteklom ratu granatirana u Trebinju

Izvor: rtrs.tv Foto: Ilustracija
TREBINJELIVE 06. 07. 2016. - 8:49h

Pokret za Trebinje inicirao je ideju o obilježavanju svih mjesta koja su u ovom gradu granatirana tokom rata. To bi, kako ističu u ovom pokretu, bio svojevrstan podsjetnik na haos koji se u Trebinju dešavao od 1992. do 1995. godine.

grad trebinje

Ideju podržavaju svi, mada niko ne može precizno da odgovori na pitanje-zašto se do sada ćutalo o svemu ovome.

Gradonačelnik Trebinja, kažu u Pokretu, trebalo bi da formira komisiju, nakon čega će se znati i konkretne aktivnosti koje će biti preduzete.

Zoran kao i njegova porodica, pamte svaki detalj tog užasa. Njegova majka liječila se dugo nakon toga. Razboljela se i umrla prije deset godina. Zoran tvrdi da je ranjavanje imalo velike posljedice na njeno zdravlje.

Bila je na poslu ovdje sa svojim kolegama i prilikom izlaska na sporedni ulazgranata je pogodilau ivicu kuće. Bila je to granata 130 mm ispaljena sa područja regularne vojske Hrvatske iz pravca Dubrovnika. To je jedna od mnogobrojnih granata sa te strane. Majka je tada dobila dobila teške povrede noge, priča Zoran.

Granate su u periodu od maja do septembra 1992. godine ispaljivane na Trebinje i okolinu više puta. Ponovilo se to i u avgustu 1995. godine. Bilo je smrtno stradalih i ranjenih civila.

Oštećeni su brojni stambeni objekti. Granate su padale u dvorište škole i u krug ovdašnje bolnice.
Dobroslav Ćuk, ratni direktor Opšte bolnice Trebinje kaže da je to bilo strašno vrijeme, vrijeme straha, neizvjesnosti.

Mi u bolnici bili smo prinuđeni u to vrijeme da potpuno prilagodimo bolnicu tim uslovima. Sjećam se da smo bolesnike iz bolesničkih soba na južnoj strani, a najviše ih je na južnoj strani, premještali u hodnik i druge prostorije, priča Ćuk.

Tadašnje grudno odjeljenje premješteno je, jer nije imalo adekvatno sklonište. Šteta na objektu bolnice je sanirana, mada jedan stepenik još podsjeća na ta užasna vremena.

Pokret za Trebinje inicirao je ideju o mapiranju mjesta koja su granatirana.

To je za generacije koje dolaze, da našim potomcima pokažemo da je Trebinje bilo žrtva granatiranja u periodi 1992-95.godine. Uništeni su privredni objekti, bilo je ranjenih i stradalih civila, kaže Momo Bodiroga, predsjednik pokreta za Trebinje.

U Dubrovniku postoje table, kao i brošure u kojima je navedeno sve što je granatirano, sva mjesta, sva stradanja.

Srbi, Trebinjci, prikazani su kao agresori. Jasno je da Hrvati, Dubrovčani, pišu svoju istoriju iskrivljujući činjenice. Ali, ako Srbi ćute o svim dešavanjima, oni potpisuju njihove falsifikate i dozvoljavaju da istoriju srpskog naroda na ovim prostorima ponovo neko drugi piše.

TAGOVI:

Komentari

Najbokje bih bilo da od ovih dezertera što sjede u parlamentu formirate tu komisiju pa da oni to obilježe.Znaju ljudi

Odgovori

Cry me a river

Odgovori

Smrc smrc

Odgovori

Korisnije bi bilo da konačno zakrpe one nekolike rupe od granata koje nisu izravnane ni poslije dvadeset godina …ima jedna pored HETa,to znam sigurno,a ima ih jos.I most neka pokrpe da se ljudski moze po njemu hodati i u stiklama a ne samo u opancima!
Pa neka onda postavljaju mape i slicne gluposti!Po ugledu na Dubrovnik?! Ma kome to uopste treba?I kome koristi osim ovima koji promovisu sebe iskljucivo u političke svrhe radi boljeg plasmana na tim nekim izborima!

Odgovori

Autobuska stanica iz 93 ce ne postoji vise.Danas nasi saborci ne mogu pokazti djeci i unucadima mjesto polaska kada su procerani.Autobuske nema VRS ne postoji pa kako da im djeca i unucad vjeruju.Sreca ili nesreca nasa ali trebinjska kletva ne umire a boga nema to odavno vec znam.

Odgovori

U povodu inicijative obilježavanja mjesta pogodjenih granatom u Trebinju:
Pukovnik Slavko Lisica jedan od komadanata Kninskog korpusa je krajem 1991. godine „patentirao“ model poboljšanja mobilizacije stanovništva u Kninskoj krajini. On se sastojao od jednostavnog brutalnog rješenja granatiranja gradskih područja uoči planiranih velikih mobilizacija. Granate i krv medju pometenim srpskim stanovništvom izazivali su gnjev i potrebu za odbranom „Otadžbine“. U stvari oni su branili njihove – njegove privilegije, ne znajući da tako dokidaju opstanak u sopstvenoj državi. Ove tvrdnje svjedoče njegovi saradnici Trebinjci koji su kao oficiri bili pod njegovom komandom.
Kada su krajem aprila 1992. ostaci JNA, odnosno vojska Jugoslavije dobili uslov da se povuku iz BiH, pojavilo se pitanje mobilizacije II i III poziva u Trebinju, kako bi se pokrile otvorene rane na biću bosanskohercegovačkog juga. Tada je primijenjen model „Lisica“. Trebinje je granatirano sa nešto više od 100 hitaca iz topovskih orudja rasporedjenih od sela Duži do sela Mionjići. Granate su padale po gradskom obodu počev od Pridvoraca, Gučine, Gornjih Polica, iza Crkvine prema brani Gorica, zatim Prljača, Hrupjela gornja i donja, zasadske strane, Mostaći do Tvrdoša. Sutra dan su uslijedile masovne mobilizacije i odvođenje gradjana sa ulice u kasarnu, na ime odbrane „Trebinja“. Niko se tada nije pitao od koga treba braniti Trebinje. Od maja do kraja godine uslijedilo je više granatiranja sa istih položaja i iz istih orudja. Birane su kote u gradskom jezgru: Katolička crkva, dvije gradske džamije, Pogon u Policama Tvornice alata u Trebinju, stara zgrada i sjedište Novoteksa, pogoni Luč-a itd. Da bi izrežirana drama odagnala svaku sumnju i onih građana Trebinja kojima su rođaci i prijatelji iz inostranstva javljali telefonskim pozivom „Čuvaj te se vaši vas bombarduju“, nišanske sprave su podignute na kote trebinjske bolnice, zgrade skupštine opštine, Autobuske stanice.
Sve to je radjeno vrlo perfidno uz znanje malog broja pojedinaca za koje je granatiranje Trebinja bilo lukrativni posao. Na taj način i po modelu „Lisica“ na Trebinje sa bližom okolinom je ispaljeno oko 1000 granata. O tome se ćuti, a za Trebinjce nema važnijeg pitanja od pokretanja odgovornosti za zlodjela počinjena iz Trebinja prema Dubrovniku i prema sopstvenoj čaršiji.
Tek krajem 1993. godine Hrvatska vojska je dobila dalekometna orudja i dejstvovala po vojnim položajima u području trebinjske šume, Popova polja, Zagore itd.

Odgovori

Pa vidite,da se radi nama iza ledja radi se.Bez obzira na sve treba angazovati Emira Kusturicu tj ako nije gradonacelnik onda neka ga angazuju u neke druge kulturno-graditeljske svrhe.Ne napadaju stranci njega slucajno sto znaci da je 100% Srbin. Citao sam sada onaj balija iz Pazara Ljajic govori da Beograd treba povezati sa Teheranom i Mostarom a onda s Dubrovnikom,znaci to je njihova veza.Medjutim Srbi znaju za ovo i sprema im se dogovor tj napravice put od Dubrovnika preko Hercegovine do Srbije da bude 100 puta atraktivniji nego sto balije i ustase mogu da ponude.Kusturica kod Kraljeva dize Kraljevgrad na temeljima bivse tvrdjave Maglic,to izgleda da padnes na dupe…..i jos kad bi se izgradio Lazarev Grad u Krusevcu Srbija ce dominirati pa ko bi isao medju bule i ustase….znaju ovi nasi sta stranci i ustase rade,da vuku na svoju stranu.Ne pljuju se Kusturica tek tako.Mi hocemo da ponudimo nesto od cega zastaje dah a Kusta ima smisla za to i ako to ne uradimo izgubicemo te strance i dosta para u kasi kad je privreda u pitanju jer NATO ce ih odvuci sebi u Pederaciju.

Odgovori

catrnja, nema od sbrovanja ni četnikovanja ništa. To nas je i do sada udarilo po glavi. Od ustaša ni balija ne trebaju strahoati Srbi. Oni njih ne napadaju. Napadaju samo četnike. I to sa pravom.
Na Trebinje ne bi pala ni jedna ustaška granata da nisu naši granatirali katoličku crkvu u Trebinju i džamije, a kasnije i Dubrovnik pretvorili u buktinju. Dubrovnik, u kojem nikada nisu bile ni kasarne ni vojarne, ni ustaše ni mudžahedini. A mi ga rušili.
I onda se čudimo što nam je vraćen zajam.

Odgovori

Srpska zajednica u BiH

Provodeći svesrpsku vaseljensku politiku koja neminovno zahtijeva redukcionizam, visoki političari iz Banje Luke istrajavaju na uspostavljanju kriminalne mreže. Držeći ujedno i ključeve posebnosti ključni akteri danas bosanskohercegovačke političke scene razaraju sopstvenu zajednicu iznutra ,ali i uništavaju njihove rubove. Ta ideja sama po sebi traži nove konstrukcije, kako bi odrezala sve što nije po njenoj mjeri.

Bosanskohercegovačka srpska zajednica danas postoji u tzv. srpskim enklavama sjeverozapadne, sjeveroistočne, srednje i jugoistočne bosne, sa vidljivom političkom podijeljenosti među njima. Implikacija njihovog djelovanja danas jeste nacionalno državna elita formirana na dijelu BiH koji je Dejtonskim ugovorom nazvan RS.

Na djelu je neozbiljnost i diletantizam političkih subjekata da se ustroji ozbiljan državni sistem koji može odgovoriti na minimum zahtjeva i dati sliku ozbiljnog partnera.
Nacionalisti traže poslušnu masu na nivou feudalnog društva. Podrazumijevajući da plavu krv ima elita, poslušna masa se smatra ruljom u feudalnom carstvu, koja vjeruje da spas može donijeti samo vođa. Lideri su svedeni na vođe nahija.

Samo niz slobodnih lokalnih zajednica čini slobodno društvo. Regija je samoodrživa i može funkcionisati kao prirodni subjekat. Održivi su ljudi u organizovanoj zajednici. Nisu države konkurentne, nego održive. Građansko društvo ima slobodu pojedinca, zato je treći talas kosmopolitsko-građansko društvo u cijelom svijetu.
Jedino je država odgovorna za stanovništvo koje se nalazi na njenom teritoriju. Odgovorna je za stvaranje i obezbjeđenje životne, radne i razvojne sigurnosti stanovništva.

Izlaz iz ovakvog tjesnaca moguć je samo sa jasnim socijalno-ekonomskim i socijalno ekološkim ciljevima i zadacima na nivou regija i lokalnih zajednica kao prirodnih funkcionalnih zajednica na jedinstvenom državnom i ekonomskom prostoru Bosne i Hercegovine.

Odgovori

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.
Evo zbog čega je TrebinjeLive najčitaniji i najuticajniji portal u gradu!
7.000+
dnevnih
posjeta
220.000+
mjesečnih
čitanja
520.000+
mjesečnih
pregleda stranica
17.600+
fejsbuk
sviđanja