NAJVEĆI UMOVI ZA 2016. PREDVIĐAJU – Sukobi na Balkanu, velika ekonomska kriza…

Izvor: Nezavisne Foto: Nezavisne
TREBINJELIVE 25. 12. 2015. - 12:20h

Američki analitičari predviđaju da će SAD 2016. godine promijeniti spoljnu politiku države, jer neće uspjeti da spriječe uspostavljanje višepolarne politike, tj. svijeta.

2016 predvidjanja analiticara

Zato je nužna korekcija spoljne politike i spoljnopolitičke strategije kako bi se zaštitili strateški interesi. Da SAD već rade na tome svjedoči i novopredstavljena studija Nacionalnog savjeta za tajne službe SAD Globalni trendovi 2030: Alternativni svetovi (Global Trends 2030: Alternative Worlds). U dokumentu se predstavlja viđenje američkih tajnih službi kakav će svijet biti za 15 do 20 narednih godina, a njegov upadljiv podnaslov Alternativni svjetovi svjedoči o velikim promjenama u svjetskoj geopolitici.

Američki Savjet za međunarodne odnose je konstatovao da „predstoji prizemljenje Zapada koji je poletio 1750. godine, a njegovo mjesto će preuzeti Azija“.

Viđenje svijeta dao je i Atlantski savjet u studiji Predviđanje 2030: Američka strategija za postzapadni svijet (Envisioning 2030: US Strategy for a Post-Western World). Ovaj „trust mozgova“ predlaže da se počevši od naredne godine (2016) Bela kuća „smiri“ i okrene izgradnji vlastitog doma, tj. države, kao prvom prioritetu spoljne politike, ali ne zaboravljajući globalni kontekst. Drugim riječima, da revidira politiku savezništva i okrene se Kini, kao jedinstvenoj državi koja će definisati međunarodni sistem u periodu do 2030. godine. Predsjednik i izvršni direktor Atlantskog saveta Frederik Kempe, prilikom predstavljanja studije, izjavio je da rijetko koja velika država ima drugu šansu da obnovi svoju moć, ali se ona SAD ukazuje, te je ne smije propustiti.

Svjetski poznate agencije poput Mudis i Standard end Purs takođe su objavile svoja predviđanja za novu 2016. godinu, koja, prema njihovom mišljenju, donosi ne samo na ekonomske nego i brojne političke izazove. Budućnost za njih jesu „niske cijene nafte, beg kapitala sa Zapada, rast budžetskog deficita i novi konflikti“. Američke banke i listovi posebnu pažnju su posvetili za njih ključnom energentu – nafti! Cijena nafte je strateško, globalno pitanje, jer predstavlja reper za ekonomiju. Američka Investiciona banka (Bank of America), na primjer, predviđa dalji pad cijene nafte marke Brent tokom 2016. godine, a kretaće se od 48 do 53 dolara za barel, dok banka Goldman Saks predviđa pad cijena nafte za isti period na 20 dolara za barel. Volstrit džurnal, pozivajući se na vlastite analitičare, takođe smatra da će cijena nafte ostati niska pošto su pronađeni novi izvori, pa to slabi tržište. Sa ovim je saglasna i američka banka Meril Linč. No niska cijene nafte usmjerava predviđanja ka mogućnosti rata.

Zbog toga, nova ekonomska kriza, smatra portal god 2016.su, udariće s proljeća 2016. godine, što može dovesti do raspada Evropske unije i nestanka evra. Takođe, nova ekonomska kriza može proizvesti novu veliku krizu, uporedivu sa krizom u SAD 1929–1933, koja pak može dovesti do nevjerovatnih pojava poput gladi, čak i u Evropskoj uniji. Isti portal predviđa da će 2016. izbiti novi sukob na Balkanu, ali i u Argentini povodom agrarne reforme.

Sociolozi pokušavaju da na osnovu raspoloženja stanovnika po svijetu predvide kretanja u 2016. godini. Zaključak je da se širom planete stanovništvo trijezni od propagande, prije svega delovanjem snižavanja vlastitog blagostanja, pojavom nevjerovatne količine različitih problema, od migranata, što daje uvjerenje da se radi o organizovanom preseljavanju naroda, odnosno „neobičnoj agresiji na staru Evropu“, do straha od svjetskog rata zbog uključenja Rusije u rat u Siriji, kao i objavljivanjima različitih proroštava religioznih mistika. Na drugoj strani uvođenje zapadnih sankcija Rusiji, pad cijena nafte, nezaposlenost, razarajuća korupcija, teroristički napadi u Evropskoj uniji daju nestabilnosti nevjerovatan zamah, i to produkuje ne samo strah od budućnosti nego i uverenje da su proročanstva tačna.

Brojne vlade produžavaju radni vijek ljudi za dvije godine, kako bi uštedile na penzijama, ali i postojećim penzionerima se smanjuju primanja ili se pak planira njihovo umanjenje, ne samo na Balkanu već i u Evropskoj uniji, Rusiji, SAD, Južnoj Americi i drugde. Takođe, da bi rasteretili budžet, mnoge zemlje otpuštaju radnike iz državne službe, a da dobili novi novac, planiraju prodaju državnih firmi i čak prirodnih resursa. Istovremeno, značajan broj zemalja započinje modernizaciju svojih armija.

Jasno je, piše portal zerohedge.com, da svijet sa velikom ratno-ekonomskom krizom dočekuje 2016. godinu. Kao ilustraciju svojim tvrdnjama portal je objavio podatke o ekonomskom stanju na „11 zabrinjavajućih grafikona“, koji jasno pokazuju da će se prava i potpuna kriza tek dogoditi. Kriza se najavila 2008. godine i od tada se širi i sa tržišta nekretnina i finansija na druge ekonomske segmente: nafta je nevjerovatno pojeftinila, kao i bakar i niz drugih metala. Investitori prestaju da ulažu u nove projekte, a broj bankrota korporacija nezadrživo raste. Proizvodnja se umanjuje, a u maloprodaji se kupuju samo neophodne stvari.

Analitičari iz poznate Sitigrup predviđaju da će u 2016. godini američka ekonomija ući u recesiju sa šansama 65:35, pri čemu je ova ocjena optimistička. Naime, u SAD su tokom 2015. naglo opale narudžbine različitih roba, što znači da će prve stradati kompanije koje se bave transportom. Sve ovo ukazuje na sumornu budućnost američke ekonomije, gde samo jedna loša vest može da isprovocira deflaciju, a ona bi nanijela težak udarac tržištu nekretnina na kom vlada neprirodna razlika u cijeni kuća i stanova u odnosu na zarade Amerikanaca.

Određen broj eksperata tvrdi da je bankarski sektor SAD već u „slobodnom padu“, što će tokom 2016. dovesti do lavine bankrotstava domaćih banaka.

Inače, insajderi na berzi govore o čudnom ponašanju multimilijardera poslednjih dana. Šta to, dakle, može da se dogodi uskoro?

Sudeći prema ponašanju zapadne elite, dogodiće se nešto veliko. Soroš je prodao akcije ispod realne cene i menja ih za zlato! U skoro svim državama SAD otkriveno je da je armija izgradila koncentracione logore za milione ljudi. Zašto milioneri poput Soroša i Džona Polsona kupuju zlato?

Za američke analitičare ovo je pokazatelj da će se u ovoj državi, ali i van nje, uskoro dogoditi veliki finansijski krah. Na ovakav zaključak navodi ponašanje Soroša koji je nedavno, između ostalih, prodao i sve akcije najpoznatijih svetskih banaka (JP Morgan, Goldman Sachs) i za dobijeni novac kupio zlato. Čemu kupovina zlata ako se ne očekuje finansijski krah?

Zapravo, Soroš je u intervjuu listu Njuzvik prognozirao krah finansijskog sistema, koji će privredi naneti teže posledice od onog tridesetih godina prošlog veka. Krah će dovesti do nereda na ulicama SAD, a to znači da će vlada ograničiti prava ljudi, tj. suspendovati demokratiju, tako da će sve one koji se budu bunili poslati u koncentracione logore (evo odgovora zašto su se gradili).

Ako je, dakle, suditi po delanju Džejkoba Rotšilda, Džona Polsona i Soroša i njihovim tvrdnjama da će evro uskoro doživeti krah, to je onda znak da će čitav svjetski finansijski sistem propasti, piše portal

Drugi fenomen je zahtev sve većeg broja država koje su u sastavu SAD da uvedu svoje valute, jer su političari uznemireni informacijama da su Federalni rezervni sistem i dolar pred krahom. Zbog toga, između ostalih, Minesota, Tenesi, Ajova, Virdžinija, Ajdaho, Južna Karolina, Džordžija, Indijana itd. su zatražile pravo od vlade iz Vašingtona da puste u opticaj vlastite alternativne valute ili su to već uradile (Juta).

Još tri godine ranije tri američke države razmatrale su takav scenario. Ustav SAD ne dozvoljava državama-članicama da štampaju svoje valute, ali dozvoljava da izrađuju „zlatnu i srebrnu monetu koja je zakonito sredstvo plaćanja dugova“. Inače u SAD zlato je sve traženije, a američki dolar nastavlja da gubi pozicije i zbog toga je ideja o sopstvenoj valuti sve primamljivija za zakonodavce država u sastavu SAD.

Juta je prva uvela alternativnu valutu marta 2011, kada je guverner Hari Herbert potpisao zakon kojim priznaje zlatne i srebrne monete zakonitim sredstvom plaćanja. Vrijednost nekih zlatnih i srebrnih valuta iznosi 50 američkih dolara, nešto manje od cijene zlata i srebra. Ovim monetama se kupuju automobili, ali i isplaćuju plate. Pored toga država Juta je razvila sistem u kom klijenti mogu da koriste platne kartice koje isplaćuju bilo koji račun u zlatu ili srebru.

S druge strane, sve je više protivnika tendencije da države u sastavu SAD imaju svoju valutu. Tako Dejvid Parsli, profesor ekonomije i finansija na Univerzitetu Vanderbilt, smatra da je valuta američkih država – „užasna ideja“! „Alternativne valute mogu da unište dolar, ali i državu!“, navodi pomenuti profesor.

Ali SAD nisu jedine, mada je poznato da njihov pad znači i pad mnogih ekonomija. Među prvim kandidatima za bankrot je Ukrajina koja treba da uplati tri milijarde dolara duga Rusiji do 20. decembra 2015, pri čemu nema taj novac u deviznim rezervama i budžetu, a nema ni šanse da dobije kredit od MMF-a do kraja godine, navodi portal lenta.ru. Sa svoje strane MMF je predložio Ukrajini da se oko duga dogovori sa Rusijom, što u uslovima ekstremne antiruske politike Kijeva predstavlja fantaziju. Dovoljno je podsetiti se energetske blokade Krima, a da ne govorimo o svakodnevnim bombardovanjima Donbasa i šurovanja sa Turskom da bi se naškodilo Rusiji.

Svjetlost na kraju tunela daje stanje ruske privrede, jer je dolarski dug ruskih kompanija rešen zahvaljujući Centralnoj banci, te je agencija Mudis povisila rejting obligacija Rusije sa „negativnog“ na „stabilni“, prenosi nemački „Dojče vele“. Takođe, Rusija ima dovoljno deviznih i zlatnih rezervi da održi stabilan kurs nacionalne valute rublje. Od početka 2015. godine do decembra Rusija je povećala zlatne rezerve za 164 tone i sada iznose 1.370 tona. Pri tome, u Rusiji po ekonomskim pitanjima nije sve idealno. Inflacija je oko 15 odsto, cijene roba su pale, pojeftinile su nekretnine i usluge, smanjena je kupovina materijala za građevinsku industriju itd.

Razlog je jasan – pad prihoda stanovništva uzrokuje manje trošenje, što u uslovima pogoršavanja uslova može uvesti rusku privredu u stagflaciju – krajnje neprijatnu formu krize kada dohoci padaju a rashodi rastu (stagnacija plus inflacija). Međutim, ruski ekonomski analitičari su uslovni optimisti, jer daju sledeći zaključak: „Ukoliko se odbranimo od finansijskog napada Zapada koji treba da se dogodi u nekoliko navrata 2016, 2017. i 2018. godine, steći će se uslovi za veliki rast. Ipak, 2016. godina neće biti spokojna. Našu planetu očekuju velike promene.“

Interesantno istraživanje je urađeno među populacijom starosti od 18 do 34 godina u SAD: data su im ista anketna pitanja kao generaciji 1986. godine, a koja se odnose na „američki san“ i na viđenje budućnosti. Za tri decenije broj onih koji smatraju nacionalnu ideju SAD mrtvom porastao je sa 12 na 29 procenata, pri čemu najviše među stanovnicima bijele boje kože – od 10 na 29 odsto.

Sa ovim je saglasan i svaki treći omladinac koji nije završio fakultet, dok je u prošlosti takav stav manifestovao svaki peti. No, ima još jedna važna činjenica – što je čovjek obrazovaniji izražava i veće razočaranje.

Broj žestokih pristalica nacionalne ideje SAD smanjio sa na 16 odsto (1986. bilo ih je 32). Ostali smatraju da je ostvarivanje „američkog sna“ postalo znatno teže.

Promijenili su se i prioriteti. Ako je 30 godina ranije 80 odsto Amerikanaca smatralo najvažnijim slobodu u izboru sopstvenog puta, a 76 odsto je maštalo o svom stanu ili kući, odnosno 73 odsto je maštalo o tome da upišu dijete na fakultet, danas je to znatno drugačije: 68 odsto mladih SAD mašta o radnom mjestu, 67 o tome da upiše dijete na fakultet, a 65 o vlastitom upisivanju fakulteta. Sloboda izbora ovog puta nije više među tri najvažnija prioriteta.

Takođe, ključni element američkog sna – želja za bogaćenjem – među mladima je izgubila važnost. Samo 29 američkih omladinaca mašta da se obogati (30 godina pre ta brojka je iznosila 40 odsto).

Prema mišljenju istraživača rezultati su povezani sa posljedicama svjetske finansijske krize iz 2008. godine, posle koje je mladom čoveku u SAD zaista postalo teško da nađe posao. Ipak tri decenije ranije tadašnja omladina je, za razliku od savremene, smatrala da se „američki san“ može ostvariti.

TAGOVI:

Komentari

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.
Evo zbog čega je TrebinjeLive najčitaniji i najuticajniji portal u gradu!
7.000+
dnevnih
posjeta
220.000+
mjesečnih
čitanja
520.000+
mjesečnih
pregleda stranica
17.600+
fejsbuk
sviđanja