Postoje dokazi da je manastir Svetog Georgija u Dabru, poznatiji kao Orahovica u Mažićima kod Priboja, bio u 16. i 17. vijeku bolnica u kojoj su i za savremena shvatanja rađene vrlo složene operacije.

Manastir Orahovica

U Zavičajnom muzeju u Priboju čuvaju se svjetski vrijedni srednjovjekovni medicinski instrumenti. Viljuška za amputaciju iz 17. vijeka najstariji ovakav instrument pronađen u svijetu.

Da su u Hilandaru, Studenici, Dečanima, Mileševi i nekim drugim srpskim manastirima radile srednjovjekovne bolnice, potvrđuju mnogobrojna pisana svjedočanstva, freske i predanja, ali materijalnih dokaza nema!

Zato postoje dokazi da je manastir Svetog Georgija u Dabru, poznatiji kao Orahovica u Mažićima kod Priboja, bio u 16. i 17. vijeku bolnica u kojoj su i za savremena shvatanja rađene vrlo složene operacije. Zavičajni muzej u Priboju čuva hirurške instrumente pronađene prije desetak godina prilikom arheoloških iskopavanja.

Malobrojni su oni koji znaju za otkriće građevine, za koju su arheološka istraživanja potvrdila da je bila bolnica, i hirurških instrumenata, među kojima su, recimo, svrdlo za izvlačenje projektila i viljuška za amputaciju, otkrića svjetskih razmjera.

Štaviše, pomagalo sa svrdlom sa početka 16. vijeka je čak nekoliko milimetara duže od jedinog u svijetu sačuvanog analognog primjerka, koji se čuva u Germanskom nacionalnom institutu u Nirnbergu, dok je viljuška za amputaciju iz 17. vijeka najstariji ovakav medicinski instrument do sada u svijetu pronađen. Vrlo slična viljuška, koja se sredinom 18. vijeka koristila pri operaciji dojke, nalazi se u lajdenskom Muzeju Berhav posvećenom istoriji medicine.

Osim ovih instrumenata, dvostruko sječivo sa spiralnim navojem, naočare, kao i hirurški šestar i nož, važni su arheološki nalazi koji, takođe, potvrđuju da je tokom srednjeg vijeka u Mažićima bila manastirska bolnica. Činjenice da na hirurškom nožu postoji tekst na arapskom jeziku, a da instrument sa svrdlom potiče iz njemačkih radionica, neoboriv su dokaz da su srpske srednjovejkovne manastirske bolnice sarađivale sa „medicinarima“ sa Orijenta i iz Zapadne Evrope.

Tokom arheoloških istraživanja od 1999. do 2001. godine pronađena je nekropola sa 180 skeleta, od kojih su na dva vidljivi tragovi trepanacije to jest otvaranja lobanje. Kasnije osteološko-antropološke analize otkrile su na glavi jednog ženskog skeleta, ne samo da je lobanja otvarana, nego i tragovi prerastanja, što nedvosmisleno potvrđuje da je pacijentkinja preživjela. Radovi u manastiru Orahovica u Mažićima nisu okončani i da bi sve tajne srednjovjekovne manastirske bolnice, tek trebalo da se otkriju.

I kada su 1999. godine otpočela istraživanja stručnjaci nisu očekivali da će doći do ovakvog otkrića. Tada je postalo jasnije zašto je ovaj manastir na lijevoj obali Lima smatrao važnim i početkom 14. vijeka obnovio kralj Milutin, najveći graditelj i darodavac među srpskim vladarima.

Donedavno se mislilo da je čuveni turski putopisac Evlija Čelebija, koji je boravio u manastiru u selu Mažići 1620. godine, pretjerivao u opisu onoga što je vidio i zatekao, ali arheološki nalazi to sve potvrđuju.

"Ovaj starinski manastir leži na visokom brijegu koji okružuje rijeka Lim. U njemu ima više od pet stotina kaluđera, a okolni stanovnici su Srbi i Bugari. Ušao sam u ovaj divni manastir da bih ga mogao pažljivo razgledati i razgledao sam ga. U njemu ima jedna ćelija u koju sam takođe želio da uđem, ali mi, siromahu, jedan mladi duhovnik ne dade da uđem", napisao je Čelebija u svom putopisu o boravku u manastiru Mažići kod Priboja.

Više je nego jasno i zašto kaluđeri nisu dozvolili Turskom putopiscu da uđe u jednu posebnu ćeliju.

"To je u stvari bio ulaz u manastirsku bolnicu, koja je brižljivo čuvana od radoznalaca. A Evlija Čelebija bio je i turski špijun, koji je davao obilje podataka svojoj carevini koja je u to vrijeme vladala ovim prostorima".