aleksandar maslesa borac trebinjska brigada

U Trebinju pominju i sada,
div junaka Dučićevog grada,
i sad tamo priča kuća svaka,
za Maslešu, ratnika dječaka.

Mjesto igre s vršnjacima svojim,
uz poruku: "Ničeg se ne bojim!",
pušku uze, na ratište krenu,
jedna ruža tako brzo svenu.

Hrabri borac iz Bobanske čete,
tih godina još je bio dijete,
u avgustu devedeset i treće,
u odbranu Republike kreće.

Da ne ide, molila je mama
raniše ga već na Poljicama,
za najveće on važi heroje,
ranjavanje preživio to je,
toga puta imao je sreće,
ali nije uspio sljedeće.

Dvadesetog, devetog mjeseca,
majka moli, plače i jeca,
reče Aco, kad zore zarude:
"Idem s njima i biće šta bude".
Devedeset četvrte u jesen,
krenuo je mlađan i zanesen.

Sedam dana nakon vojevanja,
sedam dana teškog ratovanja,
sedmog dana, toga sudnjeg sata,
tri života odnijela granata,
kapetana, vojvodu, majora,
krvava je osvanula zora.

Njih ubila i ranila Aca,
zlatni dukat sviju Trebinjaca.
život dati, to nije sitnica,
izginuli poviše Konjica.

S linije se nikad nije sklanj`o,
on je Srpsku Republiku sanj`o,
šesn`est dana bio je u komi,
ne dade se da ga život slomi,
probudi se šesnaestog dana,
u postelji, od zadatih rana.

Tri je puta operisan bio,
operacije dvije prebrodio,
ali nije mog`o onu treću,
njemu u čast upalimo svijeću.

Autor: Mile Romčević