Novoizgrađeni objekat Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske prvi je u Trebinju koji ozbiljnije računa na korišćenje solarne energije za redukciju potrošnje električne struje.

zgrada sa solarnom elektranom trebinje

Zgrada je projektovana sa integrisanom solarnom elektranom snage 20 kilovata na krovnoj konstrukciji, koja bi trebalo da proizvede električne energije dovoljno da zadovolji polovinu potreba za strujom u objektu 1.300 kvadratnih metara korisne površine.

„Cilj ove investicije bio je da napravimo energetski efikasnu zgradu, sa potrošnjom ispod 50 kilovat-sati po metru kvadratnom na godišnjem nivou.To je teško postići ako koristite samo električnu energiju iz mreže. Zato imamo svoj izvor. Mislim da ćemo ovim sistemom prepoloviti naše potrebe za električnom energijom računajući da je i grijanje, i hlađenje, i ventilacija u objektu na električnu energiju“, kaže za RT Milenko Čokorilo, predsjednik Regulatorne komisije za energetiku RS.

Ideja da jug Hercegovine, zbog velikog broja sunčanih dana u godini, treba više da koristi solarnu energiju za proizvodnju električne još je u predratnom vremenu imala svoje promotere, ali je i danas pod velikim znakom pitanja – koliko primjer pomenute zgrade može biti podsticajan za investitore i buduću graditeljsku praksu u našem gradu.

Aktuelna cijena solarnih elektrana, u prosjeku 1.300 evra po kilovatu snage – obeshrabruje potencijalne ulagače u zemlji gdje su rentabilnost i profit mnogo važniji od ekologije. Čokorilo napominje da je i pored subvencija za proizvođače struje iz obnovljivih izvora – teško govoriti o isplativosti solarne elektrane u odnosu na struju dobijenu iz termo- i hidroenergije ako uzmemo u obzir važeće tržišne cijene.

„Ona sada nije isplativa. Cijena energije iz solarnih elektrana u prosjeku je oko 27 feninga po kilovat-satu, a trenutna cijena po kojoj Elektroprivreda RS snabdijeva potrošače je 5,4 feninga. Ali, solarne elektrane proizvode energiju iz obnovljivih izvora, što znači da više na ovaj način proizvedene energije smanjuje proizvodnju termoeletrana, a to podrazumijeva – da će duže trajati zalihe uglja, a biće manje i emisije ugljen-dioksida i drugih štetnih gasova u atmosferu“, pojašnjava Čokorilo.

On ističe da su prednosti obnovljivih izvora energije upravo u tome što štede neobnovljive i štite prirodnu sredinu. Podsjeća da su upravo zato ciljevi energetske politike Evropske unije sadržani u takozvane „tri dvadesetke“, koje podrazumijevaju – da se efikasnijim korišćenjem smanji potrošnja električne energije za 20%, da se 20% proizvodnje struje dobije iz obnovljivih izvora, te da se za 20% redukuje emisija štetnih gasova u atmosferu.

Takvo opredjeljenje dalo je krila snažnijem razvoju energetskih tehnologija zasnovanih na korišćenju sunčeve svjetlosti, zbog čega i proizvodnja struje iz ovog izvora vremenom postaje jeftinija, napominje on.

„Znam da je nekada proizvodna cijena bila i 50 feninga po kilovat-satu, pa je danas skoro prepolovljena. Kako bude vrijeme odmicalo – i sunčeva će energija biti sve rentabilniji energentski izvor“, zaključuje Čokorilo.