Profesor fizičke kulture u osnovnoj školi "Jovan Jovanović Zmaj" u Trebinju Đuro Vujović (60), ili kako ga sugrađani zovu Đuro Maratonac, prvi je Trebinjac koji je učestvovao na maratonima.

djuro vujovic maratonac

Naši prostori

- Maratone trčim nekih tridesetak godina. Budući da je maraton krenuo da se trči prvo u Hrvatskoj pa tek onda u Srbiji, Crnoj Gori i BiH, ja sam svoj prvi maraton istrčao u Kumrovcu. Kada je taj pokret došao i na ove naše prostore, počeo sam i ovdje da trčim - prisjeća se Đuro.

Dodaje da više od dvije decenije redovno trči Beogradski maraton, a u BiH je uvijek prisutan na Prijedorskom, ali i da bi volio da trči i Sarajevski, koji je pratio posljednjih godina i dopao mu se.

- Kada se trči maraton, važno je da ga završite, nije primaran rezultat. Na maratonu se susrećete s ljudima koji vole da se druže, koji trče iz ljubavi - kaže Đuro.

Da bi se istrčao maraton, objašnjava Đuro, potrebne su i određene pripreme i fizička kondicija, ali i dobra i udobna obuća, a jedne takve je Đuro dobio od prijatelja Francuza i u njima je dosada trčao čak petnaest maratona.

Procjena snage

- Mladi ljudi mnogo žure, oni hoće da budu dobro plasirani, da pobijede, povuče ih grupa, ne procijene dovoljno svoju snagu i ne mogu reći da odustanu, ali završe puno lošije nego što su očekivali - priča Đuro i dodaje da on sam ne trenira svaki dan, nego kada ima vremena i da tada istrči od 3 do 15 kilometara, ali da se bavi i drugim sportovima.

- Ljeti mnogo plivam, a zimi tu je košarka... Od trčanja maratona neću odustati dok me noge nose - zaključuje Đuro.

Od diva do tačke

- Jednom prilikom sam u šali rekao prijatelju da će mi, dok trčimo, gledati u leđa. Kad je trka završila priznao mi je da sam mu u početku izgledao kao div, a kako je vrijeme odmicalo da sam se pretvorio u tačku, jer je razdaljina između nas bila sve veća - kaže Đuro.