Slobodan Ćustić, bard srpskog glumišta, sinoć je u Trebinju, u okviru 57. Festivala festivala, odigrao monodramu "O glumatanju", a večeras će svečano otvoriti pomenutu manifestaciju.

slobodan custic trebinje

Posjetu našem gradu iskoristili smo za ekskluzivni intervju, u kojem govori o svom višestrukom zanimanju, djeci, kao najvećem bogatstvu, autobiografskoj monodrami, ali i o Trebinju kao kulturnom biseru za Srbe.

Vaša generacija u školi je ispod klupe čitala stripove, a Vi ste čitali Tolstoja i Dostojevskog. Danas se slabo ili gotovo ništa ne čita u osnovnoj i srednjoj školi. Prema Vašem mišljenju, kako približiti školskoj djeci literaturu primjerenu njihovom uzrastu?

- Prvo, to je tačno pitanje kako približiti deci. Treba deci puštati na televiziji i radiju, ako još neko uopšte sluša radio, ono što je kvalitetno. Dakle, deca upijaju samo ono što im roditelji pružaju. Za sve što deca čitaju i za sve gluposti kojim se obasipaju u ovim vremenima nije kriva ni država, ni mediji, nego roditelji koji ništa drugo ne preporučuju, ništa im ne ukidaju, ništa im ne objašnjavaju, a  sve u trci za nekim materijalnim dobrima koja će im omogućiti da imaju šta da obuju i obuku, a za duhovnost će se pobrinuti ulica, političke partije, predizborne kampanje, itd.

Moler, građevinski radnik, fasader, vatrogasac, glumac, a uz to i vrhunski kuvar kojem bi pozavidjeli i mnogi vrsni hoteli. Šta kažete na sva ova Vaša  zanimanja?

- Kad čovek završi glumu on je završio sva zanimanja na ovom svetu. Glumac mora da zna da odglumi i pilota, generala, ubicu, siledžiju. Što više čovek zna više vredi. Kome, da li sebi ili nekom drugom, to je potpuno nebitno, jer ako tražimo u svemu korist od toga onda nema nikakve vajde.

Mnogi kažu za Vas da ste tip glumca Dejvida Linča. "Iz jednog profila zrači dobrota svakodnevnog bića, a iz drugog duboki mrak"?

- Ja sebe ne gledam tako. Ja sam Slobodan Ćustić, i ne mogu se porediti, niti praviti neke paralele sa nekim drugim kolegama. Izuzetno cenim Pavla Vuisića, Orsona Velsa, Al Paćina, ali ne smatram da je to nešto dobro ako ja nečim podsećam na njih. Ne glumim nikakvu posebnost, jer sam sam i rođenjem poseban, kao i svaki čovek na ovom svetu, tako da je to vrlo neuobičajeno. A mi često brkamo neuobičajeno i nenormalno. Ako je nešto neuobičajeno, mi smatramo da je to nenormalno, a ako je nešto normalno onda je to uobičajeno.

Najveće bogatstvo su djeca. Nebojša Dugalić, Manda, Šerbedžija, Žirović, Vi, pa i Dejvid Linč, imaju četvoro i više djece. Šta kažete na to?

- Pa ništa, ja imam petoro. Deca su jedina vrednost, a ljubav i ponos su jedina dva razloga zbog kojih čovek treba da živi, a iz ljubavi je sve ono što se rodi i iz ponosa sve ono što se izbegne.

U Vašoj monodrami "O glumatanju" odvraćate ljude od glume, a inače pomažete mladim talentovanim ljudima da upišu Fakultet dramskih umjetnosti. Zašto?

Zato što imam savesti i zato što nemam cenovnik. Ne može me niko kupiti. A oni koji imaju mnogo para neće slušati ni čitati ovo što ja sada pričam, tako da se ne brinem da će se pojaviti neki na tenderu. Moja dužnost je da pomognem svakom mladom čoveku ako mi se obrati. Ako je taj njegov zahtev realan i ako će pomoć koju ću ja njemu pružiti služiti nečemu dobrom, onda ja to moram, a ako mlad čovek nije dovoljno svestan čemu stremi moja je obaveza da ga upozorim i da mu kažem kuda je krenuo, i da je to trnjak, a ne ono žbunje koje daje samo med, nego prepuno trnja na koje mora biti spreman. I kad ga upozorim, ljude koje spremam jedno petnaest dana pričam o gadostima našeg poziva i gadostima na koje nailazimo. Nije gadost samo u pozivu. Nema gadosti u umetnosti, nego u ljudima koji tu umetnost svojataju i sa njom se igraju i trguju. Ja ih upozoravam na te ljude i na te odnose.

"U našoj priči osmehom se kupuje sve, lepom rečju se grade prelepi zamkovi, a poljupci su tačke koje stavljamo između reči, van svakog pravopisa. Taj naš svet je najlepši. Kad je teško zagrlimo se"?

- Prijateljstvo je osnov svega, svega što vredi među ljudima. Ako nema prijateljstva nema ničega!

Šta za Vas znači Trebinje u kulturnom pogledu i šta bi moglo da bude?

- Trebinje je za umetnost, amaterizam, i neću skrnaviti ni jednu ni drugu kuću. Ono što je za Srbe Hilandar, to je Trebinje za umetnost i amaterizam.

Slobodan Ćustić, više od dvije decenije je član Beogradskog dramskog pozorišta, odigrao je i zapažene uloge na filmu i TV serijama, a režirao je predstave „Derviš i smrt“, „Tragom jedne mladosti“, „O glumatanju“.

Široj javnosti je poznat po ulogama u filmovima „Kuduz“, „Đuka Begović“, „Već viđeno“, „Tri karte za Holivud“, „Nož“, „Praznik u Sarajevu“, „Prokleta je Amerika“, „Montevideo Bog te video“, dokumentarcu „Lauš“ i drugim.

Igrao je u serijama „Zaboravljeni“, „Tragom Karađorđa“, „Cvat lipe na Balkanu“, „Samac u braku“, i u predstavama, između ostalih, „Derviš i smrt“, „Tragom jedne mladosti“, „Falsifikator“, „Harold i Mod“, „Ožalošćena porodica“, „Eling“, „Život je pred tobom“ .