Jednoga dana u Zavodu za zapošljavanje vodio se ovakav razgovor. Akteri su Niko Teslić, naučnik u energetici i radnik Zavoda.

biro za zaposljavanje

NT-       Dobar dan, je li ovo Zavod za zapošljavanje?

ZZZ -     Jeste, izvolite.

NT-       Ja sam Niko Teslić, naučnik u energetici.

ZZZ -     Šta trebate?

NT-       Želio bih da se zaposlim ?

ZZZ -     A zašto ste ovdje došli?

NT -      Bio sam već u Gradskoj upravi.

ZZZ -     Znači bio si kod njihovih, i šta su Vam rekli tamo?

NT -      Rekli su mi da nema mjesta jer su upravo zaposlili najsposobnije.

ZZZ -     A jesu li rekli da će u budućnosti biti posla?

NT -      S obzirom da se uz pomoć ovih ostvario veliki privredni rast, morali bi im dodati još sličnog kadra, prije svega budžetskih korisnika. Onda su mi rekli da planiraju da zaposle nekog iz porodica gdje ima petoro ili šestoro članova, pod uslovom da od njih niko ne radi, ali prethodno im se moraju stvoriti upražnjena radna mjesta od supruga ili najbliže rodbine najvećih gradskih nosioca vlasti i funkcija.

I na kraju su mi značajno saopštili da oni veoma poštuju i cijene nauku i ispratili me do vrata.

Ponovo mi se obratio gospodin iz Zavoda, a razgovor je tekao sljedećim tokom.

ZZZ -     Jeste li još gdje bili?

NT -      Bio sam i u Trebišnjici.

ZZZ -     Šta su vam tamo rekli?

NK -      Predložili su mi da prvo odem u Ameriku, pa kada tamo postanem slavan oni će mi poslije smrti, u znak zahvalnosti, u kancelariju direktora staviti sliku, ulje na platnu, visoku metar, a postaviće je i u većinu ostalih kancelarija.

Pitao sam ih da li mogu da se zaposlim sada, a ja bih osmislio nove energetske projekte koji bi donijeli veliki novac?

Rekli su mi da oni imaju velikog stručnjaka zvanog „Sestrić“, doduše niskog rasta, koji je već ostvario velika novčana sredstva u toj oblasti.

A pitao sam ih i da li ima kod njih još radnih mjesta?

Jedino još ostaju neradna radna mjesta, kojih je najviše, a na koja mogu doći samo odabrani i zaslužni, koji u današnje vrijeme čine elitu, dodaše oni.

A ja ih upitah koji su ti.

Rekoše da su to oni iz vladajućih stranaka i porodica koje su najzaslužnije za ovaj veliki privredni i društveni razvoj.

I onda su me pogledom otpratili do vrata i predložili da se i dalje bavim ovim aktivnostima i da oni to cijene.

ZZZ -              Pa ste nakon toga došli kod nas u Zavod za zapošljavanje?

NT -      Da, i molim vas da me posavjetujete šta ću, kad već niste kompetentni za zapošljavanje.

ZZZ -     Hvala što za vas naš savjet nešto znači. Zahvalnost za naše aktivnosti su izrazili i brojni sugrađani rasuti po cijelom svijetu.

Moj je prijedlog da se prijavite u najbolju stranku i da jedno vrijeme lijepite

plakate i da što više glasača dovedete u tu stranku, pa će oni čim dobiju

izbore staviti vas na  spisak.

Takav princip se koristio dugi niz godina i pokazao je izvanredne rezultate.

Ima i drugi način, a to je da vas neko ko ima petoro i više djece usvoji, ali pod uslovom da iz te porodice niko ne radi.

NT -      Ja nastavih pažljivo slušati.

ZZZ -     Naša partija je toliko privržena svojim članovima da od njih čak ne zahtijevamo ni odgovarajuću  spremu, niti znanje, a ni zalaganje.

Ali je još neophodno da za vas dođe preporuku odozgo, koja je najveća garancija vaše „vrijednosti“ i očekivanog ličnog doprinosa u daljnjem razvoju privrede i društva.

I na kraju moj vam je savjet, budite pametni i radite ono što svi pametni rade u današnje vrijeme.