Poznati hercegnovski ljekar dr Đuro Musić /85/ nedavno je na Bajkovim Kruševicama primio orden Svetog Save kojim ga je nagradila Srpska pravoslavna crkva /SPC/ za njegovu višegodišnju humanu djelatnost.

dr djuru musicu orden svetog save

Na prigodnoj svečanosti vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije je uručio orden Svetog Save dr Đuru Musiću za njegovu požrtvovanost i humanost u prošlom ratu u Hercegovini, posebno u Nevesenju, gdje je za zasluge prema narodu ovog kraja od 1993. do 2000. godine proglašen za počasnog građanina te opštine.

„Na prijedlog vladike Atanasija, mitropolit Amfilohije, vladika Joanikije i ja potpisali smo da se dr Đuru Musiću uruči orden Svetog Save sa krstom. To najveće odlikovanje naše crkve uručuje se poznatom doktoru zato što je u prošlom ratu nesebično pomagao ranjenike i što je to nastavio da radi i poslije rata. Pazio ih je i borio se za njih“, rekao je tada vladika Grigorije i poželio dr Musiću dobro zdravlje, te da i dalje pomaže unesrećenim.

Zahvaljujući se na uručenom odlikovanju, dr Đuro Musić je kazao da mu je čast što je dobio medalju koja nosi ime najvećeg srpskog prosvetitelja, te da mu je životni put za dobrobit običnog čovjeka bio je cilj kao humaniste i ljekara.

„Ovo odlikovanje Svetog Save na pripada samo meni, nego svim mojim ranjenicima koje sam operisao u Nevesinju i ni jedan nije preminuo. Bog im je podario život, a mi smo bili samo njegovi sinovi“, kazao je Musić, koji i na Kruševicama još jednom dobio aplauze za medicinske podvige koje je imao od 1993. do 2000. godine u Nevesinju i istočnoj Hercegovini

Uz čestitke, dr Đuro Musić ne želi mnogo da priča o sebi. On kaže da vrijeme lagano odmiče, a uz zaborav odlaze svi oni dani i događaji iz njegovog burnog života, a događaja je bezbroj i on za ovu priliku prisjeća se vremena provedenog u nevesinjskoj improvizovanoj ratnoj bolnici. „Danas kad se budim prisjetim se onih teških ranjenika koji su bili na ivici smrti i borbe za njihov život. Nijedna bolest za sekund ne može da uništi čovječiji život kao ratna rana“, kaže u razgovoru za TrebinjeLive dr Musić i dodaje da je u Nevesinje došao na poziv dr Sava Bjelogrlića, direktora te bolnice.

„Nisam se ni časa dvoumio. U Podgorici sam uzeo odmor i otišao u Hercegovinu. Ostao sam tada mjesec dana i poslije kada sam god mogao vraćao sam se u Nevesinje. U prve dvije-tri ratne godine bolnica u Nevesinju je pružala usluge za oko 50.000 stanovnika Nevesinja, Gacka i Kalinovika, kao i srpskih opština Konjic i Mostar, a bolnica je zbrinjavala oko 8.000 boraca“, napominje za naš portal dr Đuro Musić, po­ka­zu­ju­ći nam felj­ton is­tak­nu­tog no­vi­na­ra i pu­bli­ci­ste Bu­da Si­mo­no­vi­ća „Se­dam ne­ve­sinj­skih go­di­na dr Đu­ra Mu­si­ća’’.

„Mislim da je u svemu tome bilo više onog velikog požrtvovanja i nikada se nismo predavali, jer u onome što smo mi radili bilo je više ljubavi i istinske želje da pomognemo koliko možemo, znamo i umijemo, nego svega drugog. Računao sam da sam u tom sedmogodišnjem periodu uradio oko 1.700 raznovrsnih operacija i hirurških intervencija od onih rutinskih do najtežih kakve samo može rat donijeti, ali kao što sam rekao nijedan moj pacijent nije umro“, kaže ovaj istaknuti doktor i humanista, o kojem se može napisati roman.

Najteže je, kaže, bilo kada su kamionima pristizali ranjenici. Svakoj sestri je neko bio na frontu, sinovi, muževi, braća. Tako da je često morao sa anesteziolozima i vozačima ranjenike iznositi na odjeljenje, ali se, napominje, sve izdržalo.

I neimaština i sve teškoće su pobjeđene. Nije se dr Đuro Musić plašio rizika i taj rizik se i isplatio. Brojne ljude je bukvalno vraćao iz mrtvih. Mnogi su prebačeni helikopterima, ali pošto je uzlijetanje uglavnom za Podgoricu predstavljalo veliki rizik i opasnost od obaranja, nikada nije dopustio da u pratnji ranjenika ide bilo ko drugi semnjega.

To je razlog što su i vrh crkve i hercegovačke vladike predložili da dr Đura Musića krasi orden Svetog Save. Skromni doktor Musić se svima zahvalio, a posebno glavnoj instrumentarki Mileni Pejčić, koja je u Nevesinje izbjegla iz Mostara. Zatim su tu Mira Radovanović, sestra Snežana Zubac, dr Savo Bjelogrlić.
„Zahvaljuje se svim babicama nevesinjske bolnice koje su nam pomagale pri svim porođajima. I svima ostalima hvala, i ovaj orden Svetog Save koliko je moje djele, djelo i svih njih“, poručio je dr Đuro Musić.