Iako nas je neprimjerenim izjavama i primitivnim istupima na sve navikao, i u trenutcima kada smo mislili da su sve granice srušene i da ne može dalje, naš gradonačelnik ipak nekako iznova pronađe novu snagu i način da nas po ko zna koji put iznenadi i uveseli samo njemu svojestvenim budalaštinama.

slavko porez

Same fotografije sa ispijenim kriglama, bocama piva i cigaretama, te srećni i zadovoljni penzioneri kojima je gradonačelnik i njegova Partija dekadencije i propasti milosrdno podijelila po koju flašu starog dobrog nikšićkog, govori više od hiljadu riječi. Boce piva za kafanskim stolom imaju dvostruki efekat, jer pored pokazivanja velikodušnosti nove vlasti koja ugrožene penzionere čašćava velikim bocama nikšićkog, tu je i potrebna doza alkohola u krvi koja je omamila nemoćne starce da sa smanjenom koncentracijom i većim osmjehom na licu lakše progutaju nove besmislice i gluposti prvog čovjeka našeg grada.

I dok je veliki broj naših sugrađana izgubio život, a trećina pliva u vodi i bori se da preživi kataklizmičke poplave i štetu koja se mjeri stotinama miliona dolara, Slavko je odlučio da na vrijeme krene u predizbornu kampanju iz najbrojnije mjesne zajednice družeći se sa populacijom za koju se borio i koja ga je i dovela na vlast. Umjesto obećanog blagostanja na njihov prazan stomak stigli su samo veći računi pa je nezadovoljstvo ogromno, i potrebno je novom količinom besmislenih gluposti dati još jednu dozu jake anestezije i omamiti neosvještene pristalice do kraja oktobra.

Kada ga je javnost upozoravala da povećanjem poreza na imovinu za 150% čini nevjerovatnu glupost i drastično povećava namete siromašnim građanima, trebinjski Vučić je tvrdio kako ima za cilj da se obračuna sa lokalnim tajkunima. Mora se priznati da ih je poreskim računima od par hiljada maraka potpuno razbio i deklasirao, sreća pa još uvijek nisu svi za Vukom Hamovićem utekli iz grada, ali je u pravednoj borbi kolateralno postradalo i 30.000 malih trebinjskih Miškovića. Oni nisu teško ranjeni kao beogradski Miroslav, ali u Slavkovom pravednom ratu sa tajkunima, kriminalom i korupcijom, i oni su morali podnijeti određenu žrtvu za više i pravednije ciljeve.

Nije lako Velikom Pravedniku priznati da je grešnik, pa je zato najlakše okriviti mrsku Poresku upravu da tobože nije dobro iskalkulisala kakve će biti posljedice njegove odluke. Čudi me kako su uhvaćeni na spavanju, i kako je pored 60 novih istaknutih stručnjaka, eksperata, intelektualaca i prekaljenih vukova u administraciji kroz sistem mogla da promakne tako krupna podvala. Prebacivanje odgovornosti je toliko besmisleno kao kada bi proizvođača etikete krivili za visoku cijenu nekog proizvoda.

Teško je i opasno uoči izbora priznati da se građanima drastično povećava porez, dječiji vrtić i drugi nameti zbog raskalašnosti i plaćanja armije novih partijskih pridošlica, pa je najlakše blago anesteziranim pristalicama u poznim godinama pokušati prodati još jednu jeftinu petparačku priču o tuđoj odgovornosti za sprovođenje sopstvenih odluka.

Loš pokušaj pravdanja se i može nekako razumjeti, ali antologijski javni poziv prvog čovjeka grada svim svojim sugrađanima da krše zakon, ne plaćaju porez i ne izmiruju svoje zakonske obaveze je jedna od najvećih gluposti koje su se u posljednjih 20 godina mogle čuti u napaćenoj Zemlji čuda. Jasna je namjera da se problem nekako pokuša skrajnuti do kraja godine dok ne prođu izbori, jer kad u novoj godini stigne prinudna naplata, a Pravednik ne bude mogao da brani i naivnim podanicima ispuni javno date garancije sve će biti kasno.

Cirkus se ne zatvara, kad ih nema u novom Kulturnom centru neka se bar predstave izvode u Gradskoj kući, a građanima ne preostaje ništa drugo nego da se slatko smiju neslanim šalama koje vlast zbija na njihov račun. Sve teče po planu, Slavkan dobro radi posao zbog koga je i došao na vlast, ali je pitanje da li su sabraća i sapatnici iz nesuđene koalicije "Cipelići" svjesni krajnjih posljedica, jer nije mnogo manja odgovornost čuvara straže od onog ko razbije staklo na izlogu.