Kada bi neko u gradu podno Leotara napravio anketu, koga su ovdašnji slikari najviše slikali, dakle čovjeka na kojeg su umjetnici potrošili najviše uljanih boja, prvo mjesto svakako ne bi pripalo niti jednom doktoru nauka, funkcioneru, glumcu, fudbaleru, već jednom tihom mirnom građaninu varoši trebinjske Aleksandru Acu Mileusniću.
Popularni Grof godina je bio model na Likovnoj akademiji u Trebinju, a ima već dvije godine otišao je u zasluženu penziju. Prema Grofovim riječima do saradnje sa Akademijom došlo je sasvim slučajno, kao što to u životu obično biva.
„Jednog septembarskog dana, prije nešto više od petnaest godina, na ‘Radio Trebinju’ čuo sam oglas da Likovna akademija, smjer grafika i vajarstvo, traži modele. Razmišljao sam kako to nije loš posao da se popravi moj penzionerski budžet, ali to me je držalo taman toliko da dođem do Gradske kafane na prvu jutarnju… I taman što sam ispio kafu priđe mi jedna zgodna naočita djevojka po imenu Natalija rodom iz Bijeljine, tada studentkinja prve godine Akademije, upitavši da li sam raspoložen da sa njom popijem još jednu šoljicu kafe. Pristao sam. Kada je razgovor malo poodmakao ona mi predloži: ‘Vi ste ugodni i emancipovani pa Vam je moj prijedlog da dođete na Akademiju da nam budete model’“, sjeća se Grof i dodaje da joj je tada odgovorio da mora da razmisli, ali da se Natalija nije dala zbuniti i odvela ga je na Akademiju.
„Tamo me dočekalo tridesetak studenata. Kratko se predstavih: ‘Ja sam Grof’, a oni kao iz jednog grla uzvratiše – ‘Dobro došao Grofe!’. I tako sam ušao u svijet likovnjaka,“ objasnio je Grof za “Dnevni avaz” svoj početak saradnje sa Akademijom.
Grof veli da su ti dani bili izuzetno lijepi, te da su ga poštovali i studenti i profesori, a da ni honorar nije bio loš i dobro mu je dolazio da upotpuni svoju penziju.
„Kada sam počinjao raditi posao modela nailazio sam na razne situacije, od odobravanja za ono što radim do podsmijeha i izrugivanja, ali nisam se predavao. Mnogi prije mene su pokušali i nisu uspjeli, zadržali bi se par dana i odlazili. Svima koji su mi se podsmijehivali odgovarao sam, ‘grad koji nema umjetnika i nije grad nego kasaba’“, ispričao je Grof za “Avaz”.
Acu Grofa novinar “Dnevnog avaza” je upitao odakle mu nadimak Grof i evo šta mu je odgovorio: „Još kao srednjoškolac volio sam da se lijepo sredim. Obavezna je bila kravata, odlično kangar odijelo i tako obučen sjedao bi za porodični sto tako da me ni moja rođena majka nije zvala imenom nego samo ‘GROF‘ i ostade mi ta titula do dana današnjeg“.
Grof se u životu osim poziranja na Akademiji bavio i drugim zanimljivim poslovima. Tako je početkom šezdesetih godina prošlog vijeka imao i svoj privatni rent a car.
„Bio sam sa prijateljima u Italiji i kupio za to vrijeme limuzinu Fijat 1300. Kako nisam imao položen vozački ispit auto mi je dovezao prijatelj. U ono vrijeme u ovim krajevima malo je ko imao četvorotočkaša, pa sam je tako odlučio da svoj auto iznajmljujem, a ako bi neko želio da se provoza, bio sam i lični šofer“, priča Grof i dodaje da je zbog toga imao problema sa ondašnjom vlasti, ali da je izdržao.
Šta Vi mislite o ovome?