Običaj je da zaljubljeni parovi ispod Jelene ostave cvijeće…

Autor: Božo Morić Foto: TrebinjeLive
TREBINJELIVE 21. 03. 2014. - 6:04h

Bedem trebinjskog Starog grada krasi kip Jelene Anžujske (oko 1236. – 1314.), žene kralja Uroša Prvog Nemanjića i majke kraljeva Dragutina i Milutina.

jelena anzujska kip stari grad trebinje

Pred kip bi, po riječima starih Trebinjaca, dolazili zaljubljeni parovi sa nekim cvijetom, ružom ili oleanderom i željom da sveta kraljica blagoslovi njihovu ljubav.

Oleander u dolinu Trebišnjice, odnosno u „Dolinu oleandera“ kako je zapisao putopisac Ležan Gijom, donijela je Jelena Anžujska. Francuski putopisac, geograf i etnograf prilikom posjete Trebinju 1858. godine divio se trebinjskom pejzažu, a posebno  rascvjetalim oleanderima.

„Duž livada, tanka nit bistre vode žuborila je između zidova i omeđina, zastrtih ćilimima oleandera u punom cvatu. Nisam vidio ništa ljepše od tih malih pejzaža sa oleanderima, koji se često mogu vidjeti na Peloponezu… Oleander je raskoš ovih neplodnih brda. Mnoge druge zemlje obasute darovima prirode mogle bi im pozavidjeti na ovom kraljevskom cvijetu, koji ne cvjeta nigdje sa više gordosti nego u tom golom kamenjaru“, napisao je Gijom prilikom posjete Trebinju. (Glas Trebinje)

oleanderi trebinje

Kraljica Jelena je voljela cvijeće, a pretpostavlja se da je dvorac kod londže u Pridvorcima, gdje i danas ima pokoji oleander, gradila sveta kraljica. A od nekadašnjeg dvorca ostala je velika omeđina zarasla u bršljan sa lučno svođenom kapijom sa dekorativnim elementima iznad koje je 1849/50. godine uklesan, na kamenim pločama, arapski tekst.

Kada je uklesan ovaj arapski tekst iznad glavne zapadne kapije dvorca pojedinačno je vađeno kamenje  i ugrađivano novo sa uklesanim arapskim tekstom. Ne postoje podaci da li je na izvađenom kamenju bio neki tekst Jelene Anžujske ili vojvode Radoslava Pavlovića. Natpis se zbog bršljana teško razaznaje.

U dvoru, koji je sada privatno vlasništvo, i danas postoje zatrpane monaške kelije i okrugla kamena krstionica za krštenje djece, a prema legendi u njemu su sahranjena dva monaha, a istraživanje, koje je vršeno tim povodom, nije, za sada, potvrdilo narodno vjerovanje.

dvorac jelene anzujske pridvorci trebinje

Dvorac u Pridvorcima kod londže

I dan-danas mnoge trebinjske balkone i dvorišta krase oleanderi, u čast Jelene Anžujske, a zaljubljeni parovi, istina rjeđe, cvijećem oživljavaju njen kameni kip u centru Trebinja. Ispod kipa, koji je Trebinju poklonio pjesnik Jovan Dučić, stoji kratki tekst: „U slavu Svete Jelene Anžujske kraljice srpske – Stefana Uroša I supruge – a majke kraljeva Dragutina i Milutina – za pobožnu uspomenu na njene česte boravke u svome dvoru u Trebinju“.

Monasi manastira Tvrdoš kao veliku svetinju čuvaju ruku za koju predanje kaže da pripada kraljici Jeleni.

Mlada i lijepa princeza Jelena je iz čuvene francuske vladarske kuće, udala se za srpskog kralja Uroša Prvog oko 1250. godine sa kojim je imala četvoro djece: srpske kraljeve Dragutina i Milutina, sina Stefana i kćer Brnču. Jedno vrijeme vladala je oblastima Zete, Trebinja i Poibarja, u periodu kada je država bila podijeljena na tri dijela. Preostalim dijelovima upravljali su Dragutin i Milutin.

Bila je jedna od najznačajnijih ličnosti srednjovjekovne SrbijeZa svoga života kraljica Jelena je nadgledala izgradnju pravoslavnih manastira Sopoćani, Gradac i Gračanica, a na njen prijedlog kralj Milutin je sagradio pravoslavnu crkvu Svetog Stefana u Zvečanu. Osnovala je prvu žensku školu u tadašnjoj Srbiji. Organizovala je prepisivanje knjiga na dvoru i tako proizvedene knjige je kasnije poklanjala.

Oko 1280. godine, Jelena je primila monaški zavjet i postala monahinja Jelisaveta. Bilo je to u crkvi Svetog Nikole, kod Skadra, koju je pretvorila u pravoslavni manastir. Upokojila se 37 godine od muževljeve smrti 8. februara 1314. godine, u Brnjacima.

Svetiteljka

svetiteljka jelena anzujska

Kraljica Jelena Anžujska, kao monahinja Jelisaveta, 1314. godine sahranjena je u grobnici Gradačke crkve. Legenda kaže da se poslije tri godine od svoje smrti javila jednom monahu u snu i tražila da izvade njeno tijelo iz zemlje.

Uz prisustvo raškog vladike Pavla, grob kraljice Jelene je otvoren i pronađeno je njeno tijelo „gdje leži kao u rosi“, i od te 1317. godine Jelena je uvrštena u kalendar Svetih i slavi se kao svetiteljka 12. novembra po novom kalendaru. Njeno prvo žitije napisao je srpski arhiepiskop Danilo II kao žitije prve srpske kraljice koja je postala svetiteljka.

Za vrijeme turske vladavine njene mošti su premještene i sakrivene da bi bile sačuvane, i još nisu otkrivene. U znak sjećanja na Svetu Jelenu Anžujsku u manastiru Gradac održava se manifestacija „Dani kraljice Jelene“.

Dokumentarac o srpskoj kraljici

Kratkometražni dokumentarni film „Jelena Anžujska“ prati tragove Jelene Anžujske, predstavljajući dio srpske kulturne baštine i istorije. Sniman je na planini Goliji, u Raškoj, na Kosovu i Metohiji, kao i u Crnoj Gori.

Kuriozitet je da je film realizovala grupa autora iz ronilačkog kluba „Big-Blue“. Scenarista filma Jovan Petrović je izjavio prilikom premijere 6. marta 2013. godine da je osnovna ideja da se kroz film prikaže dio baštine koja je vijekovima skrivana od očiju javnosti, a naročito pod vodom, na prostoru koji je u jednom periodu činio jedinstvenu istorijsku i kulturnu cjelinu.

TAGOVI:

Komentari

Suplja ne umire nikad.

Odgovori
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Evo zbog čega je TrebinjeLive najčitaniji i najuticajniji portal u gradu!
8.500+
dnevnih
posjeta
265.000+
mjesečnih
čitanja
620.000+
mjesečnih
pregleda stranica
18.500+
fejsbuk
sviđanja