Više od sedam decenija, posmrtni ostaci 27 nekadašnjih solunskih dobrovoljaca i drugih doseljenika u Vajsku kod Bača, počivaju bez ikakvog obilježja. Umjesto spomenika i krstova, u nebo se izdižu stabla voćaka, a svakog proljeća iznova niče povrće, piše portal "Novosti.rs".

vajska groblje solunski dobrovoljci

Samo malobrojni mještani ovog sela, tek nekoliko kilometara od hrvatske granice, znaju da su to mjesto početkom četredesetih godina prošlog vijeka preorali mađarski okupatori i da su baš tu podigli naselje. Rođaci upokojenih ovih dana, pokrenuli su inicijativu da se tijela ekshumiraju i na dostojan način sahrane - u selu.

Na Vaskrs 10. aprila prije 26 godina, prvi put su zvanično obijelodanjena imena 27 osoba sahranjenih na Alparskom groblju, kako se prije Drugog svjetskog rata nazivalo. U dokumentu Srpske pravoslavne parohije Vajšanske, administrator parohije - nastojatelj manastira Bođani Lukijan, napisao je da je ovaj izvod knjige umrlih i sahranjenih iz 1935. pa do 1940. „veran svome originalu“, a to tvrdi „svojim potpisom i zvaničnim pečatom“.

Priču o ekshumaciji i premještanju groblja na mjesto gdje će poimence biti nabrojani upokojeni, ovih dana opet je pokrenuo Radisav Nikolić (72), potomak solunskog dobrovoljca, koji je davno otišao sa očevine. Pridružio mu se dvije godine mlađi prijatelj iz detinjstva Ilija Vujović. Ne daju starine da se svedočanstvo zaboravi i istorija ponovi. Zbog svojih, ali i tuđih predaka i budućih naraštaja.

- Dugo se, kao najveća tajna, skrivala istina o postojanju prvog srpskog, pravoslavnog groblja - započinje priču Nikolić, čiji brat Milorad Mandić počiva u baštama današnjih stanovnika Vajske. - Smatram da mi je obaveza da se njemu, ali i ostalim upokojenima zna i obeleži mesto gde počivaju. Nove, posleratne komunističke vlasti su na svaki način pokušavale da sakriju istinu o groblju, jer su po nekakvoj, samo njima znanoj logici, te pokojnike proglasili četnicima i ratnim neprijateljima.

Nikolić i Vujović prepričavaju burnu istoriju sela, koje sada ima oko 3.000 duša. Podsjećaju da su poslije Prvog svjetskog rata u Vajsku, u kojoj su do tada živeli uglavnom stanovnici njemačke i mađarske nacionalnosti, naselili solunski dobrovoljci porijeklom iz Hercegovine, Like i Bosne. To je, kažu, bila prva kolonizacija, po ugledu na koju je poslije Drugog svjetskog rata naseljen veliki broj vojvođanskih sela. Bježeći od fašista, početkom Drugog svjetskog rata svi kolonisti su se iselili iz Vajske i vratili u stari zavičaj.

- Na Alparskom groblju mađarski fašisti su podigli pedesetak kuća, a naselje nazvali Telep - kaže Vujović. - Ovde je sahranjena moja sestra od tetke, Bosiljka Svorcan.

Vajska danas ima 3.000 stanovnika, od čega je oko 1.300 Srba, a ostalo su Rumuni, Hrvati i Mađari. Neki od njih su od reportera „Novosti“ prvi put čuli za grobnicu. Žena iz porodice Jagodić, pod čijom baštom je groblje, slegla je zamišljeno ramenima. Kaže: I ja bih volela da kosti tih ljudi ne počivaju pod mojom baštom. Ako će ih iskopavati neka požure, jer ja ovih dana moram da sejem povrće. A, ako ga posejem, onda molim da iskopavanje sačeka jesen - dok uberem letinu. SPISAK SAHRANjENIH

Na Alparskom groblju počivaju: Đurđa Subotić, Rade Šolaja, Rade Borić, Ljubica Šuletić, Mihajlo Grubačić, Milan Sejdović, Đurđa Čomić, Dragoljub Škuletić, Novak Čomić, Inđija Starović, Jovana Vuković, Jova Lukić, Zdravko Bjelogrlić, Anđa Bratić, Ljiljana Ušćumlić, Pera Pušara, Ivan Svorcan, Ćetko Bjelogrlić, Rade Bjelogrlić, Milorad Gluvajić, Gligor Ušćumlić, Mileva Uljarević, Dana Stepanov, Milorad Mandić, Bosiljka Svorcan, Slavujka Popović i Branislav Čomić.