Zbog stranačkog zapošljavanja i nepotizma neprekidno se povećava broj radnika u adminstraciji, vladinim agencijama i javnim preduzećima, a sa druge strane sve je manje zaposlenih u privredi i realnom sektoru.

trebinje pijaca

Koliko je trenutna situacija teška najbolje se može shvatiti ako se plate broj zaposlenih u privredi i administraciji uporede sa statističkim podacima iz 1990. godine.

Uoči rata, početkom 1990. godine najveću platu u Trebinju imali su inženjeri u Industriji alata koji su mjesečno primali startnih 3 280 novih Markovićevih dinara, što je iznosilo oko 500 njemačkih maraka. Ekonomisti i pravnici primali oko 3 000, a plata inženjeru u Hidroelektranama na Trebišnjici iznosila je 2 570 dinara. Profesori su bili jako cijenjeni u društvu i imali su platu kao i ljekari u trebinjskoj Opštoj bolnici, oko 3 200 dinara, dok su medicinske sestre imale mjesečnu naknadu od 1 700 do 2 200 dinara.

Najniže plate u Trebinju uoči rata imali su konobari i opštinski službenici. Opštinska administracija skupa sa Poreskom upravom i SDK, tadašnjom Službom društvenog knjigovodstva, imala je 170 zaposlenih a prosječna plata bila je svega 1 022 dinara ili oko 150 njemačkih maraka. Pravnici i ekonomisti u opštini sa 1 350 dinara imali su manju platu od šumara, poštara i policajca, a bili su bolje plaćeni samo od konobara i čistača ulice koji je primao svega 800 dinara.

Industrija alata prije rata bila je gigant sa 4 000 zaposlenih radnika, a bivši direktor Milan Grubač kaže da su samo njeni doprinosi i porezi mogli servisirati rad cijele opštinske uprave. "1990. godine Industrija alata je bila na vrhuncu moći, sa pogonima u Posušju, Nevesinju, Humu, Ravnom i Grahovu imala je 3 970 zaposlenih a plate su bile puno veće nego u administraciji i vanprivrednim djelatnostima. Neki radnici na specijalnim alatima ako bi prebacili normu mogli su imati veću platu i od inženjera, a 90% proizvedenog alata izvozilo se u Njemačku, Španiju i Ameriku. Bili smo gigant na kome je počivao cijeli grad i podržavali smo sve aktivnosti u gradu. Danas je nažalost u Industriji alata ostalo svega oko 600 zaposlenih radnika sa minimalnim platama, a preduzeće je i sa velikim dugovima nekako opstalo prije svega zahvaljujući nekadašnjem imidžu i kvalitetu proizvoda."

Danas je u Industriji alata radi svega šestina od predratnog broja radnika, a više hiljada proizvodnih radnika u Novoteksu, Metalcu, Neimartstvu, Leoteksu, Finaleremontu i drugim ugašenim preduzećima završilo je na ulici nakon neuspješne privatizacije i stečaja.

Logično je bilo očekivati da se sa smanjenjem privrede i broja radnika u realnom sektoru smanji i broj radnika u administraciji, ali ipak desilo se suprotno. I prije rata bilo je planova da se smanji preglomazna lokalna administracija, ali uprkos stalnim obećanjima političara da će smanjiti troškove broj činovnika neprekidno raste.

Kada je 2004. godine Dobroslav Ćuk postao gradonačelnik za plate administracije iz budžeta se izdvajalo se 2 200 000 KM, da bi na kraju njegovog drugog mandata 2012. izdvanja bila utrostručena i dostigli su 6 300 000 maraka. Njegov nasljednik Slavko Vučurević najavljivao je čeličnu metlu i smanjenje troškova, ali je već u prvoj godini svog mandata zaposlio 50 novih radnika, a budžetska izdvajanja za plate povećana su na 8 470 000 maraka. Osim odbornika SDS-a, PDP-a i Pokreta za Trebinje u gradskim javnim preduzećima počele su raditi i njihove supruge, kumovi i bliski rođaci, a među njima je čak i sedam dama sa odborničke liste PDP-a. Gradonačelnik kaže da vodi računa o ravnospravnosti polova, ali da ne radi pod pritiskom i da se radnici zapošljavaju u skladu sa zakonom. "Te dame koje su počele raditi angažovane su kao stručnjaci, a sasvim slučajno su bile i na listi moje stranke pred lokalne izbore. Tačno je da sam najavljivao smanjenje činovničkog aparata, ali ipak to nismo uradili zbog socijalne sigurnosti u gradu. Zaposlili smo određen broj stručanjaka, kao i neke odbornike i ljude sa listi vladajućih stranaka ali sve je urađeno u skladu sa zakonom i nakon raspisanog konkursa. Novi radnici jesu dodatno opterećenje za budžet, ali morali smo osvježiti administraciju".

Da bi održao prenapreguti budžet i isplatio plate glomaznom činovničkom aparatu, gradonačelnik Vučurević prošle godine uzeo je 3 600 000 maraka kredita te prodao vrijedne nekretnine u centru grada. Od 2004. do 2014. godine budžetska izdvajanja za plate u Trebinju povećana su za 400%, sa 2 200 000 na 8 450 000 maraka. Sa druge strane na evidenciji Zavoda za zapošljavanje nalazi se više od 5 000 ljudi koji traže posao. "Situacija je alarmantna, sistem je neodrživ i vodi nas u provaliju. Sve ovo može nekako i funkcionisati samo dok bude vrijednih nekretnina za prodaju i mogućnosti uzimanja komercijalnih kredita kod banaka, a poslije toga će nastupiti haos po argentinskom modelu" ističe Milan Grubač, bivši direktor IAT-a i predsjednik Udruženja poslodavaca RS.

Trebinje je nažalost samo jedan u nizu primjera neodgovornog i bahatog ponašanja domaćih političara koji zloupotrebljavaju svoju funkciju da bi se obogatili, zaposlili rodbinu i partijske saradnike. Nameti slabašnoj privredi stalno se povećavaju kako bi se podmirile potrebe adminitracije, pa je proizvodnja i broj radnika u realnom sektoru sve manji.

Koliko je glomazna administracija opterećenje za Trebinje najbolje se vidi poređenjem sa drugim opštinama. Po poslednjem popisu Pale imaju nešto manje stanovnika od Trebinja, a budžet ove opštine iznosi svega 8 068 000 maraka jer nemaju HET i naknadu za potopljeno zemljište. Kada bi ova opština imala broj zapsolenih kao Trebinje cijeli budžet trošio bi se samo na plaćanje zaposlenih u administraciji, i nijedna marka ne bi ostala za investicije.

Trebinje nekako opstaje zahvaljujući HET-u, Elektroprivredi i naknadama za potopljeno zemljište, ali je već sada jasno da je sistem neodrživ ukoliko se neodgovorni političari ne uozbilje i prestanu sa nepotizmom, partijskim zapošljavanjem i gomilanjem administracije. Stranačko zapošljavanje

Dug je spisak lokalnih političara i odbornika koji su zaposleni nakon promjene vlasti. Za direktora trebinjskog Vovodova imenovan je Borivoje Ninković, bivši predsjednik trebinjskog SDS-a i najbliži saradnik Božidara Vučurevića. Za njegovog zamjenika postavljen je odbornik PDP-a Ljubiša Krunić dok je mladi odbornik SDS-a Dejan Tarana postavljen je za šefa Voznog parka. Odbornik PDP-a Lazar Vučković postavljen je za zamjenika direktora Vatrogasne jedinice, a supruga odbornika PDP-a Branislava Kešelja postala je šefica Azila za pse u Komunalnom preduzeću. Odbornik Pokreta za Trebinje Miljan Vuković počeo ja raditi u novoosnovanom Kulturnom centru, dok je njegov brat zaposlen u gradskoj Agenciji za mala i srednja preduzeća. Lider Pokreta za Trebinje Nikola Sekulović postao je gradonačelnikov konsultant, a ova stranka i PDP nedavno su zaposlili još pet svojih aktivista u trebinjskom Kulturnom centru....

Povećani svi troškovi

Osim plata u posljednjih godinu dana povećani su i svi ostali rashodi, od troškova reprezentacije, službenih putovanja, dnevnica, kancelarijskog pribora i materijalnih troškova, do ostalih nepomenutih rashoda koji su premašili 1 000 000 maraka.