Gotovo niotkuda, kao da su putnici kroz vrijeme, u Trebinju se juče zaustavio bračni par David i Šekina.

david i sekina trebinje gitara put oko svijeta

Nisu željeli da otkriju kako se prezivaju, jer smatraju da to "obilježje" nije važno. Za sebe rekoše da su, u stvari, njemački turisti koji putuju Evropom, a čini se kao da su upravo došli sa festivala u Vudstoku. Tako je i bilo, uz gitaru su, na Trgu slobode u Trebinju, na kratkoj pauzi od svojih putovanja, zapjevali stari hit "Dajmo šansu miru". Kao da je vrijeme stalo za njih. Tek sijeda kosa, skromna odjeća, ruksaci i gitara upućuju da su David i Šekina "djeca cvijeća" novog milenijuma.

- Volimo da kažemo da smo hodočasnici. Od 2005. godine smo putovali u 63 zemlje svijeta. Rođeni smo u Njemačkoj. Sebe shvatamo kao da smo dio globalnog svijeta ljubavi, sa identitetom koji je nezavisan od pasoša ili državljanstva. Hodamo sa Bogom u nama. Nemamo kuću, ili bilo kakvu vrstu boravka - kaže David.

Šekina se sa osmijehom nadovezuje i kaže da nemaju nikakvu ušteđevinu, novac, mjesto boravka, ali da ne brinu zbog toga.

- Nismo zabrinuti za naš opstanak, vjerujemo Bogu i zahvaljujemo mu za svaki obrok, za svako mjesto da prenoćimo, za prevoz, za zdravlje. Nemamo ni lične stvari, osim neophodnih sitnica u rančevima. I, naravno, nosimo i gitaru. Nismo članovi nijedne vrste, kako mi kažemo, vještačkih organizacija ili neke vjerske grupe. Ne dajemo naše tijelo, vrijeme i snagu komercijalnom društvu, koje, zbog pohlepe, surovo eksploatiše siromašne i uništava zemlju - kaže Šekina i dodaje da jedu ono šta im ljudi daju, a kad im neko pokloni novac, kupe nešto za obrok.

- Kada je jedno od nas bolesno, odmah pronađemo mjesto za oporavak. Uglavnom srećemo veoma ljubazne i brižne ljude. Sredinom avgusta 2013. godine, kada smo prešli granicu od Poljske do Ukrajine, hodali smo usred noći. Šekina se saplela u mraku i pala. Prespavali smo u šumi i nekako stigli u Lavov. Slomila je kost u nozi. Imali smo tačno novca za rendgen, posjete doktoru i da kupimo štake. Kako nevjerovatno! To je prvi put u osam godina da nam se dogodila neka nesreća - kaže David.

Iako mnogi pomisle da njihova avantura nije najbezbjednija, David i Šekina kažu da je to predrasuda.

- Uvijek smo našli neko bezbjedno mjesto u gradovima poput Los Anđelesa, Sao Paula, Johanesburga, Rima, Londona, Seula, Nju Delhija... Nikad nismo bili napadnuti, pa čak nas niko nije ni džepario - ispričala je Šekina.

Dok su se spremali da krenu na dalje putovanje, noseći ruksake i neizbježnu gitaru, vjetar sa Leotara se iznenada podigao kao da im je poželio srećan put. Želeći valjda da i on ovim modernim hodočasnicima okrene dobar vjetar u leđa i tako im pomogne u njihovoj životnoj misiji.

Porodica

Sa sjetom i pomalo tuge u očima Šekina priča da su ona i David podigli četvoro djece.

- Troje od njih imaju svoju djecu. Njihova mišljenja o našem načinu života variraju, neki nam se dive, a drugi kažu da smo ludi. Najmlađem djetetu je 27 godina, svi su odrasli i imaju svoje živote. Oni žive na tri različita kontinenta i rijetko ih vidimo. Sa njima imamo kontakt elektronskom poštom, a kada nam se pruži prilika i preko "Skajpa". Volimo ih i mislimo na njih. Ali ja i David imamo svoj put - kaže Šekina.