Jubileji postoje da bi se nečega sjećali, da bi nešto ocijenili ili da se nešto pohvali, a tamo gdje se hvali ima i kritike.

Politika

Danas je 25. januar 2014. godine, i tačno prije 110 godina po prvi put se pojavila „Politika“, list za svakog,  i novina za kralja, predsjednika države, pastira i ratara.  Kao neposredni svjedok i učesnik mnogih zbivanja koja već 11 decenija obilježavaju Balkan, Evropu i svijet, „Politika“ je gigant za ponos, a i prilika da se sjetimo tih godina koje nisu bile jednoobrazne bez osobenih i prinudnih prepoznavanja.

Ovo je novina kojoj nije vjerovao samo Beograd i Srbija, već i Hercegovina, Boka, Crna Gora, Kosovo, Lika i Makedonija. Bilo je čast raditi u Ribnikarovoj novini,  a to je najbolje osjetio i saznao Jovan Dučić, prvi Trebinjac a vjerovatno i Hercegovac, koji je bio njen dopisnik daleke 1908. godine.  I tako je bilo i do naših dana i Sanje Pešut kao donedavnog  dopisnika „Politike“  iz grada Jovana  Dučića.

Neću da pišem o svim tim znanim i neznanim imenima koji su se iz Hercegovine i Boke javljali od 1904. godine  do danas na stranicama svoje i naše „Politike“.  Ta emocionalna prožetost  kada se spomenu Jovan Dučić, Čedo Kruševac, Vladimir Dedijer, Mirko Kujačić, Zuho Džuhmur, Momo Kapor, Mladen Kovačević, Drago Marić, Jovo Vuković, Božidar Milošević, Draško Bubreško, Senad Demerović i drugi.

Dučić je zapisao 1908. godine,  a politikini hroničari, za jubilej, danas  u tekstu  „Hartija od vrijednosti“ prenijeli. „I ja sam neočekivano postao saradnik 'Politike'. Izbačen sam bio iz Ministarstva u interesu štednje i našao se na ulici. Moj drug K. Kumanudi zbližio me je tada sa Ribnikarima. Oni rado pristaše da mi odmah povere književnu hroniku. Brzo sam prešao na uvodni članak“, napisao je Dučić u „Politici“.

Iva Andrića, kasnije nobelovca, da sarađuje sa „Politikom“ nagovorio je Jovan Dučić. „Andrić je poslušao Dučićev savjet i do kraja života bio vjerni saradnik našeg lista“, zapisao je u slavljeničkom broju autor teksta Nikola Trklja  čiji korijeni vuku iz Korita kod Bileće.

Brojne su priče i anegdote o tim ljudima  koji su svoj rad vezali za  „Politiku“. Novinarsko znanje i profesiju u ovim našim krajevima, gdje je više kamena nego plodne oranice, ljudi i od struke ali i obični čitalac je priznavao tek onda kada njegovo slovo  pročita na stranicama „Politike“.

„Politici“ se vjerovalo i iz nje se učilo.  Ona se poput Njegoševog Gorskog vijeca učila na izust.

I danas je porodična tradicija da se čita od djeda do unuka.  I danas  se u Zupcima i Korjenićima priča šta je značila  „Politika“ u selu, kući ili čitaonici ako je bilo.  Živjelo se siromašno, na trebinjski pazar su gonjena ili na leđima žena nošena drva  i jaja. Moralo se kupiti malo duvana, malo kafe i  obavezno „Politika“.

Adet (navika) Lazara Ćurića iz Konjskog, Todora Gobovića  iz Aranđelova, Đura Begenišića iz Orovca se i danas priča, i pismeniji od njih su uzimali novinu kao knjigu na čitanje, a onim nepismenim  čitani su članci. Mnogi su i prije škole naučili „Politikina“  slova. Brojni su slušali  gdje su „Politiku“ čuvali do smrti. Tako je Ilija Zeković iz Igala poklonio svoje dugo čuvane primjere ovog lista biblioteci u Herceg-Novom.

Ovom  prilikom nećemo pisati pojedinačne priče o saradnicima „Politike“ iako bi ta iskustva i priče  iz brojnih autobiografija i sjećanja na jednom mjestu bila korisna da znamo ko smo i šta smo kao ljudi i šta nam znači nacionalni stub  jednog naroda i jedne države kao što je „Politika“.

U ime ljudi koji uređuju portal „TrebinjeLive“ kolegama iz Makedonske čestitamo veliki jubilej.