Trebinje je za vrijeme Austrougarske bilo jedno od najzaštićenijih gradova u monarhiji jer se nalazilo na samoj granici sa Crnom Gorom. Na skoro svakom brdu bila je tvrđava sa koje bi se, ako bi došlo do napada, moglo javiti u grad i adekvatno odgovoriti protivniku.
Vjerovatno uz misli i ambicije da zauvijek ostanu u Bosni i Hercegovini, Austrougarska je ulagala u infrastrukturu. Pored puteva, zgrada i željeznica, veličanstveno je bilo gledati i tvrđave iznad Trebinja.
Jedna od najtajanstvenijih utvrđenja je vojna austrougarska utvrda „Strač“ koja se nalazi iznad Trebinja na 705 metara nadmorske visine. Sa nje „puca“ pogled na Zupce, Petrovo polje, Trebinjsku šumu, a po veličini je druga na Balkanu. Put, uzak i strm. Do nje se dolazi starim austrougarskim makadamskim putem koji vodi od brda Crkvina prema selu Rapti, a zatim desno od Rapti na oko dva kilometra smješteno je čudo graditeljstva za ono, ali i ovo vrijeme.
Prema priči koju Trebinjci često govore, utvrda ima 365 soba koliko i dana u godini i 80 čatrnja koje i danas drže vodu, dok su zidovi debeli i do jednog metra. Na vrhu tvrđave nalaze se kupole debljine i do 30 centimetara, i ona je za razliku od drugih tvrđava oko Trebinja ukopana u zemlju. Arhitekte današnjeg vremena sa velikim divljenjem govore o gradnji Strača. Sve su prostorije povezane i svaka ima dotok svježeg vazduha i kišnice.
Stariji Trebinjci kažu da se iz Trebinja sa dva mjesta može vidjeti italijanska obala. Sa Strača i Leotara. Takođe posebno se naglašava i činjenica da se sa Strača nikad nije čula pucnjava. S druge strane, malo je onih koji se mogu pohvaliti da su ušli u sobe Strača. I danas je misterija kakve tajne čuva Strač.
Turistički radnici ističu da bi Strač privlačio turiste, ali nažalost, i pored nekih stidljivih inicijativa, na Straču je sve zapušteno. Izađu na Strač i danas starije i mlađe generacije Trebinja. "Bace meso na roštilj", popiju pivu, druže se i zamišljaju kako je to čudo nekada izgledalo. Isto tako, s jedne strane mnogi Trebinjci su upravo sa Strača sazidali kuće pomoću lijepo oklesanog kamena, a s druge strane skidali su i u beton ugrađene željezne šipke a zatim ih prodavali kao sekundarnu sirovinu, pa je tu vidljiva i njihova nemarnost.
Da li će Strač postati turistički primamljiva lokacija? Pitanje je na koje niko nema odgovor. A do tada, ostaje nam priča s koljena na koljeno o Straču, materijalu od čega je sagrađen, sobama, čatrnjama, kupolama i ljudima koji ovo čudo izgradiše...
Šta Vi mislite o ovome?