Grupa od oko 40 ljudi iz Hercegovine, Krajine i Zemuna posjetila je u prvom dijelu ovog mjeseca manastir Hilandar na Svetoj gori.
Tom prilikom zapisali su više poruka koje su kazivali Svetogorci i naši blagopočivših sveti otaci i monasi. Grupu iz Trebinja su činili: Radoslav Bovan, Radović Zoran, Neđeljko Babić, Nebojša Milivojević, Milan Šešlija, Stevan Crnogorac, Vladimir Govedarica, Žarko Kučinar, Novica Šišić, Vidoje Golubović, Zoran Ivković, Predrag Bokun, Velibor Šipovac, Tomislav Nikolić, Zdravko Kovač i Zoran Miladinović.
Neke od poruke sa Svete gore:
- S obzirom da smo uglavnom napustili Božiji put, teško je promijeniti sebe, svi smo mi isti ali smo skloni iz čudnih razloga reći vidi ovoga vidi onoga.
- Teško se u bunjištu u kome se nalazimo izvinuti i na nožne prste, da
bi sagledali naše grijehove.
- Noseći Gospoda u sebi, uvijek i beskonačno treba opraštati ljudima dobrih namjera, ali naročito treba zaboraviti da smo oprostili.
- Bogougodnom čovjeku je sve dovoljno i takav (među Srbima možda nema ni dvijestotine takvih) i takvi ljudi uvijek čekaju priliku a neljudi nepriliku.
- Veliko je pitanje zašto neki bogatiji Srbi koji nisu radom zaradili to bogatstvo sve manje vide Božije obzorje, vjerovatno zato što ne mogu dovoljno da se sagnu.
- Veliko je pitanje šta je u proteklom vijeku udarilo u srpski narod, a to jedino zna naš mili Gospod.
- U proteklom periodu o gubljenju duša, izgubili smo i materiju, i moramo pokušati postati ljudi od vrijednosti - da to bude opšta težnja, ne postati ličnosti od uspjeha, pa nek košta koliko košta i nek traje
koliko traje (ova maksima ne smije biti prisutna).
- Nijedno vrijeme nije tako rđavo da čovjek ne može biti u njemu pošten.
Jedna cigla u zidu nije Hilandarski zid, kao što ni jedno hodočašće nije spoznaja Božijih puta, ali se ne može reći da i to nije ljubav, to se mi na trenutak spasavamo.
Opasno je uvjeriti sebe da si dobar čovjek, a naročito ne preduzimati da i druge ovarišeš da dobro čine
- Treba na Božijem putu biti dobar, pošteno živjeti, druge ne vrijeđati,
svakom dati ono što je njegovo,
- Treba živjeti da bi sam sebe poštovao, a sebe ćeš poštovati samo ako nosiš Gospoda u sebi i svu ljubav usmjeriš prema svojim bližnjim i spasitelju.
- Život čovjekov i brata Srbina mora biti razumna borba i čovjek treba ostati pri sebi, jer će njegova Božija duša biti svijetlost,
- Neki naši gospodari su se tako ponašali da to majka više ne rađa, a ne bi se smjelo desiti ni da se to izglasa (taki su se mogli samo neodmjereno izglasati),
- Ne treba nam više ništa toga najviše imamo, treba nam Božijeg puta i ovo malo duše,
- Đavo ne bi imao šta da radi da ga nepozvani ljudi nisu zaposlili (naročito kroz neke stranke i neku zapadnu demokratiju).
- Ako nisi za života Boga ti slavio i za pravu smrt si zakasnio.
- Zalud čovjeku sve ako srce ne pjeva.
Ove poruke su začinile i poruke našeg dragog blagopočivšeg, i u
Svjetlosti vidljivom Patrijarhu Pavlu:
- Nevolja je bilo i bivaće, ljudi i neljudi je bivalo i bivaće okolnosti
ne zavise uvijek od nas ali od nas zavisi da li ćemo biti ljudi ili neljudi.
- Možda je na ovom svijetu neistine, nepravde i mržnje više, ali su
istine, pravda i ljubav moćnije.
Шта Ви мислите о овоме?