Bor, drvo zapis, star više 400 godina, simbol je prijepoljskog sela Kamena Gora, uz samu srpsko-crnogorsku granicu, prenose “Večernje novosti”.

emir kusturica

Već dva dana je stožer oko koga se okuplja brojna ekipa filma u nastajanju filma “Ljubav I rat” Emira Kusturice.

- Ovakvog bora nema do Afrike. Iako star, predivno izgleda. Njegova šupljina omogućava da se nas dvoje u njemu sakrijemo - objašnjava Kusturica filmsku scenu u kojoj će sa glavnom junakinjom, italijanskom divom Monikom Beluči, uteći od potjere. Od nepriatelja će ih tu zaštiti roj pčela.

Poslije Trebinja i Zelengore, ekipa filma o ljubavi i ratu, slojevitoj priči iz tri dijela o biblijskim temama, stigla je na goru na kamenu, na visini od 1.200 metara.

Kamere i akteri se uskoro sele u Mokru Goru, pa u okolinu Trebinja.

Na pitanje “Novosti” do kada će trajati snimanje, reditelj i tumač uloge monaha Koste odgovara:

- Ako Bog da, snimaćemo sve dok ne bude dobar! Do maja iduće godine...Prvi put će biti prikazan u Kanu, a u bioskope će stići na jesen – rekao je on.

O izboru partnerke, sa kojom pred kamerama bježi pred ratnim vihorom i poslije čije pogibije oblači monašku odoru, Kusturica kazuje:

- Privatna privlačnost je, zapravo, jedna ljudska karakteristika koju ja pokušavam da dobijem. Monika je za potrebe ovog snimanja naučila da govori srpski jezik, jer je njen lik napola Srpkinja, a napola Italijanka. Tako da je ona u filmu kao ličnost i kao neko ko umije da glumi, ali prije svega kao dobar lik – rekao je on.

Kamere nastavljaju da “zuje”, ali i pčele.

Čitav roj kidiše na vojnika pod punom ratnom opremom, koji pokušava da pretraži šupljinu velikog bora.

Od napasti ga spasavaju dvojica kompanjona, pa se pred žaokama naljućenih insekata daju u bijeg preko brijega.

Za njima trče kamermani i dio ekipe, dok su ostali i brojni znatiželjnici na pristojnom rastojanju.

Dok statisti-vojniku, što ga je ujela pčela pod stoljetnim granama bora, ljekarka pokušava da da injekciju, a on odbija, pravdajući se da je kao pripadnik specijalne jedinice - primio serum za cijelu godinu.

Nestrpljiv je Mihailo Kijanović, unuk pčelara Slobodana, čije su “krilate apotekarke” bile statisti.

“Da li će deda skoro? Nevreme će, eno od Durmitora, omlatiće nam grad žito, a svaki čas bi trebalo da stigne kombajn!”
Munje i gromovi požuruju ekipu.

Monika Beluči, nažalost mnogih gorštaka, ali i Prijepoljaca, koji su došli da vide svjetsku zvijezdu, odlazi helikopterom za Mećavnik.
Koji čas ranije je, kao i Kusturica, primila darove predstavnika opštine - sliku Belog anđela iz srednjovijekovne Mileševe i rakiju “ognjena” - od maline, dunje i medovaču.

Uz zahvalnost na darovima, osmijehom je slomila stroge organizatore koji su zabranili snimanje i razgalila srca prisutnih, rekavši na engleskom: “Hoćete li da se slikate?”.

Milenko Cvijović, na čijem imanju je stari bor, ali i stacionirana silna filmska tehnika, prisjeća se dede Vukole, koji je služio vojsku kad je u aprilu 1941. počeo rat, a umro u 90. godini i malo se šali na njegov račun: - E, da deda izjutra ozgo iz kućera ili brvnare vidi ova vozila, šatore i šlemove - povikao bi: “Đeco, da ovo nisu opet došle Švabe?” U prtištu bi zagrebao uz brdo, prema pećini i skrivenoj tandžari u gori.