Penzionisani pukovnik Radoslav Zubac iz Trebinja, u posljednjem ratu komandant tamošnje brigade Vojske RS, danas se osjeća zapostavljenim i zaboravljenim, jer sa skromnom penzijom ne može da obezbijedi pristojan život svojoj porodici, sa kojom u gradu na Trebišnjici živi kao podstanar.
Penziju prima od Republike Srbije, a od Srpske, za koju se borio, godišnje dobija poražavajućih i ponižavajućih 150 maraka boračkog dodatka. Drugo ništa.
- Neki put me sramota da to i uzmem, ali dobro dođe - veli pukovnik Zubac.
Iako se, kao visoki oficir na odgovornim dužnostima, četiri godine borio za stvaranje RS, nikada nije uspio da riješi stambeno pitanje.
- Krivo mi je što sam ostao podstanar, da se za mene nije mogao naći neki stan, a kako trenutno stvari stoje, ni danas nemam velike šanse za adekvatno rješavanje pitanja krova nad glavom - dodaje sagovornik.
Kaže da je prinuđen da radi neke druge poslove, pa se, prije svega, bavi poljoprivredom.
- Meni grad kao grad nije kriv, nije kriva ni Republika Srpska, nego oni koji nešto sprovode u Srpskoj - kaže Radoslav Zubac.
Iako ima velike zasluge za stvaranje RS, njegov sin u Trebinju nije mogao naći nikakav posao, pa je nakon nadničarenja u susjednoj Crnoj Gori otišao u Rusiju.
Šta Vi mislite o ovome?