Dugoočekivani autorski projekat Boba Jelčića i Nataše Rajković, predstava „Allons enfants“ otvorila je premijerni dramski program 64.Dubrovačkih ljetnih igara.

Allons enfants ispred Gradske vijećnice

Po prvi put od osnivanja igara za pozornicu predstave izabrana je Gradska vijećnica, a radnja predstave odvija se kroz sjednicu Gradskog vijeća i zapravo se bavi osvještavanjem aktualnog trenutka grada. Pozivanjem na tradiciju, predstava je neobičnim kutom promatranja aktualnih tema kao što su golf, divlja urbanizacija, kompromisi i prodaja glasova vijećnika uznemirila a sitnim ljudskim pričama i nasmijala sve gledatelje te izazvala veliki pljesak. Uz profesionalne glumce glumili su i neki obični građani koji su gledatelje suočili s niz važnih osobnih, javnih, teatarskih i političkih pitanja.

Autori su ime predstave "posudili" od istoimenog 1. dijela dramske trilogije književnika Iva Vojnovića, ali se ovaj „Allons enfants“ odvija danas kad nema Napoleona ali su pred vratima grada neki novi osvajači koji nameću novi model vlasti i sustav vrijednosti. Ležernost predstave kulminira u drugom činu kada se radnaj odvija na samom Stradunu, kada glumci i publika pričom razmjenjuju stravove a isprovocirani gledaoci odgovorima sugeriraju bolju dramsku radnju ali i stvarnost Dubrovnika i- regije. Tako se i ova druga dramska predstava autoprskog tandema Jelčić- Rajković ponovo publici nametnula u suvremenom dramskom izričaju i neće uopće biti iznenađenje ako postane novi hit dramskog dijela programa Igara.

Ansambl Allons enfants

Autorsku ekipu predstave čine i glumci Festivalskog dramskog ansambla Perica Martinović, Marija Škaričić, Dina Puhovski, Nikša Butijer, Marko Makovičić, Siniša Ružić, Krešimir Mikić, Edi Jertec, Jerko Marčić i građani odabrani na audicijama. Zanimljivo je da su i ovaj put sve četiri predstave bile rasprodane a posebno će se pamtiti izvedba u utorak 30.srpnja kada su se fikcijska radnja predstave i stvarnost preklopile u vrijeme javnih prosvjeda Dubrovčana i aktivista nevladine organizacije "Srđ je naš" da su se brojni građani i turisti pitali "je li sve ovo život ili san". No, teatar je i ovaj put kao u predsatavi Calderona de la Barce poklazao da su život i san često jedno te isto i da među njima nema istinskih granica, što i jest veličina tatra.