U porti pravoslavne crkve u mostarskom naselju Bijeljo polje danas je održan prvi "Sabor Bjelopoljaca", na kojem su se Srbi iz svih krajeva svijeta okupili u zavičaju nakon dvadeset godina.
U ovom mostarskom mjestu do rata je živjelo oko 3.000 Srba, a do danas ih se vratilo oko 1.000.
Sabor i okupljanje Bjelopoljaca podržala je Srpska pravoslavna crkva, a bjelopoljski paroh Nebojša Radić kaže da se u i oko crkve okupljaju Srbi koji tu žive, ali da često svraćaju i oni koji nisu u Bijelom polju i Mostaru, ali ih želja vuče u zavičaj.
"Narod se ovdje sabire za Spasovdan kad je slava crkve, ali su ljudi opet željeli da se okupe i vide. Mi to podržavamo", kaže Radić.
On očekuje da će ova okupljanja izroditi mnoge dobre stvari za ovaj kraj i ljude, ali i podstaći mnoge da se vrate svojim kućama.
Organizatori okupljanja bili su Vojo Pejak, Branko Antelj i pjesnik Novica Telebak Teni, koji su, znajući koliko ljudi ovog kraja vole svoj zavičaj i koliko imaju želju da se vide, odlučili da ih spontano okupe.
"Skup je napravljen stari da vide, srednji da se ne zaborave, a mladi da se upoznaju", rekao je Telebak.
On očekuje da će sabor postati tradicionalan i da će okupljanje Bjelopoljaca, koji su se zbog rata rasuli po cijelom svijetu, izroditi mnoge dobre stvari.
Telebak živi u Trebinju i nije se vratio u Mostari, niti, kako kaže, namjerava da to učiniti, ali svoj zavičaj ne zaboravlja.
Kuću, kaže, nije prodao i nikad neće, jer želi da i njegova djeca imaju gdje da dođu.
"Koliko mi je bilo teško kad sam odlazio iz Mostara, bilo bi mi još teže da mi neko zabrani da dođem ovdje", rekao je Telebak.
Bjelopoljac Rade Panić, koji trenutno živi u Nevesinju, kaže da je lijepo što su se ljudi okupili, vidjeli, razmijenili riječi i uspomene.
"Bjelopoljci mogu otići iz Bijelog polja, ali Bijelo polje nikad neće iz njih", rekao je Pantić.
Mostarski đakon i predsjednik SPKD "Prosvjeta" Mostar Branislav Rajković ističe da osim starih i mladi ljudi ovog kraja imaju veliku ljubav prema zavičaju, a mnogi i želju da se vrate.
Rajkoviću, kome su 1992. godine u Mostaru stradali roditelji, kaže da je imao mnoge predrasude kada je bio u pitanju povratak u ovaj grad, ali da su one bile neopravdane.
"Svakim danom je sve bolje i ono što moram istaći jeste da je puno bolje nego što sam očekivao kad sam dolazio u Mostar", kaže Rajković.
Šta Vi mislite o ovome?