Nijedno pismo na svijetu nije vezano za neki narod onoliko koliko je to ćirilica za Srbe, pa ipak, od kada je latinica postala ravnopravno pismo, ona je gotovo istjerala ćirilicu iz upotrebe - tako je u Republici Srpskoj ćirilica postala neka vrsta egzotike.

cirilica u republici srpskoj

Na tzv. veleizdajničkom procesu 1916. godine u Banjaluci sudilo se srpskim intelektualcima upravo zbog upotrebe srpskog jezika i ćirilice. Austrijska vlast imala je zadatak da ćirilicu protjera iz BiH, a time i same Srbe. Isto je radila i Nezavisna Država Hrvatska tokom Drugog svjetskog rata.

Ipak, moramo imati kritički odnos i prema sebi i pošteno reći da su i sami Srbi krivi u pomaganju nestanka svoga pisma. Povratak ćirilice danas ima problem i u samom mentalitetu srpske inteligencije.

Nisu rijetki oni koji će reći da nam ćirilica i ne treba, jer ćemo sa latinicom lakše u Evropu, da će nas sa latinicom lakše razumjeti.

U Banjaluci, Istočnom Sarajevu ili bilo kom gradu u Republici Srpskoj mnogo više je natpisa na latinici nego na ćirilici. Dovoljno je vidjeti koliko novina izlazi na jednom, a koliko na drugom pismu. Zatim, ako se pogledaju razni spisi i dopisi lako je uočiti da je gotovo svugdje samo latinica.

Šta treba uraditi da bi bio vraćen odgovarajući status ćirilice u Srpskoj, ali i u Federaciji BiH? U Ustavu Srpske piše da su oba pisma ravnopravna. A, trebalo bi da ćirilica bude službeno, odnosno primarno pismo u Republici Srpskoj.

U Srpskoj ćirilice ima više deklarativno. Ako bi pitali bilo kog Srbina koje mu je primarno pismo, 90 odsto bi odgovorilo da je to ćirilica - a ipak ni najobičniji dopis ne pišu se tim pismom.

Nažalost, u Republici Srpskoj nema zakona o jeziku i ćiriličnom pismu. Budući da je tako, nema ni propisa. Zakon o srpskom jeziku mora biti donesen, jer međunarodna zajednica ne može da utiče na Srbe da ne pišu ćirilicom, s obzirom da je pismo slobodna volja svakog naroda.

Međunarodna zajednica ne može da pravi političke jezike. Dovoljno bi bilo da odgovarajuće institucije Srpske donesu zakon i propis da je ćirilica primarno pismo.

Tako bi se pokazalo da ta službena upotreba ćirilice mora da podrazumijeva, recimo, nazive firmi na oba pisma.

U programima Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta" od njene obnoviteljske skupštine na Vidovdan 1990. godine implicitno je naglašena važnost srpskog jezika i ćirilice, jer je to nacionalni interes, koji je podrazumijevao borbu srpskog naroda za svoj jezik.

Koliko je tada to bilo, na neki način, vizionarski, najbolje se vidi po današnjoj prisutnosti ćirilice u svakodnevnoj upotrebi u Republici Srpskoj.

Narod i jezik imaju istu sudbinu, a ćirilica je jedno od najsavršenijih svjetskih pisama. To kaže lingvistika, nauka o jeziku, a nauku moraju i trebaju da poštuju izvršne, zakonodavne i sve kulturne institucije u Srpskoj.