U okviru posljednje manifestacije u sklopu proslave 300 godina hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Toploj, u  Herceg Novom su braća Teofilović održali koncert pod nazivom „Ritam identiteta“.

braca teofilovic

Oni su bez sumnje dvojac značajnijih imena srpske i balkanske vokalne muzike. Za njih se kaže da su moderni klasici. Originalnošću su otvorili novu stranicu vokalne muzike koja sažima više od dva vijeka tradicionalnog muzičkog nasljeđa i evocira duh cjelokupnog regiona. Poslije brojnih gostovanja na Balkanu, u Evropi i svijetu, u Herceg Novom braća Teofilović su izveli pjesme koje su vratili u život, a koje su bile skrivene duboko u kolektivnom pamćenju naroda, neke sasvim zaboravljene ili sačuvane samo u fragmentima. Kada slušate njihov glas čini Vam se da je svaki Ratkov i Radišin stih iskovan od žice najčistijeg zlata. Oni su nakon višegodišnjih priprema uspjeli da pronađu izgubljene harmonije tradicionalnog pjevanja, darujući tradicionalnoj muzici izvorna značenja i emocije obogaćene visoko individualizovanim umjetničkim pristupom i savremenim uticajima. Na koncertu u dvorani „Park“ uživalo se 90 minuta u aranžmanima i interpretacijama koje odišu dubokim poštovanjem ne samo prema prošlosti, već i sadašnjosti i, naravno, budućnosti i oni nikoga, nisu ostavili ravnodušnim.

Poslije koncerta razgovarali smo sa nesvakidašnjim umjetnicima. Pričaju o još jednom svom nastupu kada su osjetili koliko su snažno uticali na druge, tj na posjetioce.

"Fantastičan je bio ovaj doživljaj i divan utisak. Publika je odlična. Ove pjesme već vijekovima zrače svježinom jedne neiscrpne narodne vitalnosti i nemoguće je da se to ne primi u srce i u dušu" kaže Ratko i dodaje da oni već decenijama traže i njeguju svoj izraz. "U stvari ovo za nas nije posao, ovo je život i ovo radimo preko 20 godina. Mislim da smo tu dosta postigli. Neću govoriti o tome, to nije naše da mi sudimo", kaže Ratko.

Na priču se nadovezao Radiša. "Najčešće gostujemo u inostranstvu. Ta publika priznaje neku drugu dimenziju. Mislim da je i ovdje publika bila u transu. Naša je dužnost da pokažemo da nam publika vjeruje u to što radimo. Mi nastupamo pred publikom koja ne zna naš jezik ali razumije muziku i poruku koju ona šalje", kaže on.

- Na čijoj liri ste se vi učili?  "Ni sami ne znamo. Tačnije to je stiglo genima, a to je familija Vasiljević sa majčine strane. Stigli su iz Hercegovine u Srbiju u Videvo kod Čačka prije sto i više godina. Ne znamo iz kojeg mjesta. Naš pradjeda je bio čuveni pjevač i svirač frule i te nezadržive bujice njegove lirike opile su nas i mi smo postali prepoznatljivi", kažu braća Teofilović i dodaju da rado idu u Hercegovinu, jer su, kako kažu, i njihovi korijeni iz tih krajeva. "Na Dučićevim večerima bili smo dva puta. Zovu nas. Uskoro smo ponovo u Budvi, zatim idemo u Dubrovnik, a po programu naći ćemo se i u Arilju", zaključuju oni.