Devetogodišnji Trebinjac Marko Budinčić, osim što je najmlađi član Planinarskog društva “Vučji zub” iz ovog grada, u februaru je napravio podvig o kome su izvještavali i brojni mediji iz regiona, jer se, po snježnom nevremenu i velikoj hladnoći, popeo na vrh planine Prekornice kod Danilovgrada (Crna Gora), sa 1.927 metara nadmorske visine.

marko sa ocem na vrhu prekornice

Prešao je, kaže, deset kilometara u jednom i deset u drugom pravcu, što za njega nije bio veliki problem, s obzirom da redovno pješači, trenira i bavi se i borilačkim vještinama, ali je problem bio što se na pojedinim mjestima gazio i veoma dubok snijeg koji je zaleđen, pa se hodalo po površini.
Na pohod je krenuo sa ocem Žarkom, iskusnim planinarom koji sa sinom pješači već nekoliko godina, a koji je u ovom poduhvatu sina zavezao planinarskim konopcem za sebe, kako bi mogao reagovati ako se nešto dogodi. “Kada sam pošao pomislio sam da, ako pređem šest kilometara, onda sam prevalio više od polovine i nema smisla da se vraćam, pa sam stegao zube i izdržao, a kada god bi me tata pitao da li da se vratimo, ja bi samo odrično mahnuo glavom”, ispričao nam je Marko nakon pohoda.

Ono što je u svemu bilo najzanimljivije jeste činjenica da su od četrdesetak učesnika ovog pohoda neki odrasli htjeli i odustati, ali ih je bilo stid maloga trebinjskog planinara.
To nam je potvrdio i sam Marko, jer su mu, kako kaže, i govorili – Hajde Marko odustani, da se i mi možemo vratiti za tobom. “To su govorili neki koji se nisu bili dobro obukli, ali sam se ja dobro opremio, imao sam dobre gojzerice i pantalone, što je najvažnije za planinarenje, pa mi za sada nedostaje samo dobra jakna, koja je izuzetno skupa”, dodaje Marko.

marko na maglicu sa 8 godina

Hladnoća mu je, kako kaže, u stvari i najviše smetala, jer su mu od vejavice i niske temperature suzile i oči, što stvara dodatan problem i smanjenu vidljivost.Nije ga, ipak, ničega bilo strah, čak ni kada su odrasli propadali u snježne smetove, jer se nadao da on neće, s obzirom da je najmanji, a sa druge je strane i u svom odjeljenju u školi najmršaviji.

Na vrhu planine, prisjeća se, nisu se zadržavali mnogo, jer je bilo minus 17 stepeni, pa se mnogima i hrana zaledila, ali su uspjeli napraviti nekoliko fotografija, pojesti ono što su ponijeli, osvježiti se i krenuli su nazad, ali je povratak bio mnogo teži, jer su strmine bile veće i umor ih je sustizao.
U podnožju su, u planinarskom domu popili čaj, jeli pasulj, a Marko je, kaže, stigao malo i da čita dok ga umor nije savladao.
Kaže da bi se ponovo, po istom nevremenu, odlučio na ovaj pohod i da sanja da svoju, nekoliko godina mlađu sestru, kada poraste on vodi u sličnu avanturu, da je iz predostrožnosti veže oko sebe kao što sada sa njim radi tata i da je uputi u sve draži planinarenja.
Uz sve ovo, Marko je odličan učenik četvrtog razreda Osnovne škole “Vuk Karadžić” u Trebinju, ali već osvaja i zlatne medalje u džiu džicu borilačkoj vještini…

BOKS
PLANINAR STAROGA KOVA
Marko Budničić je, kažu u Planinarskom društvu “Vučji zub” u Trebinju, planinar staroga kova, jer od malih nogu osvaja planinske vrhove, pa je već sa pet godina osvojio planinu Leotar iznad Trebinja, a sa osam ipo godina se popeo na Maglić i Volujak.