Kada je sveti Jovan Krstitelj posječen, Irodijada naredi da mu se glava sahrani odvojeno od tijela, plašeći se da prorok ne vaskrsne. Stoga uze svetu glavu i zakopa je na nekom beščesnom mjestu. Dobra i blagočestiva Jovana ne mogaše trpjeti da glava Božijega čovjeka ostane na mjestu beščesnome, iskopa je tajno, odnese u Jerusalim i sahrani na Gori Jeleonskoj.

Prvo i drugo obretenje glave svetog Jovana Krstitelja

Jedan vlastelin povjerova u Hrista i zamonaši se, dobivši ime Inokentije. Gradeći sebi keliju, na­šao je glavu za koju mu se javi da je Krstiteljeva, te je vratio na isto mjesto. Po Božijem promislu ta čudotvorna glava docnije išla je od ruke do ruke, ponirala u mrak zaborava i opet objavljivana, dok najzad nije u vrijeme blagočestive carice Teodore i patrijarha Ignjatija, prenijeta u Carigrad. Mnoga čudesna iscjeljenja dogodiše se od glave Pretečine. Važno je i interesantno, da dok bi živ, “Jovan ne učini nijedno znamenje“ (jn.10,41), ali njegovim moštima Bog dade blagodatnu čudotvornu moć

Božijom voljom i ljubavlju desna ruka Svetog Jovana Krstitelja, koja je zahvatila vode iz Jordana i podigla se nad glavom Hristovom, završi u Manastiru na Cetinju, na spasenje srpskog naroda u Crnoj Gori i šire. Njemu je nebo blisko kao djetetu majka, jagnje i lav u njemu su živjeli zajedno. I volja Božija njemu je tako pristupačna i jasna kao i angelima na nebu.

Danas je kod pravoslavaca običaj da se obilaze groblja i na taj način odaju počast svojim najbližim, usnulim u Hristu.