Ime Ivana Ninković ostaće zlatnim slovima upisano u sportsku istoriju Bosne i Hercegovine, a posebno Republike Srpske. Ivana je u godini koja je na izmaku učestvovala na Olimpijskim igrama u Londonu i Evropskom prvenstvu, te osvojila tripojedinačna priznanja.

ivana ninkovic

Prvo se okitila priznanjem za najboljeg sportistu grada Trebinja, nakon toga proglašena je najboljom sportistkinjom Bosne i Hercegovine, da bi kao kruna sezone došlo i treće priznanje za najboljeg sportistu Republike Srpske.

Od septembra se nalaziš u Banjaluci. Da li ti je bilo teško preseliti se iz rodnog Trebinja u Banjaluku?

Na samom početku bilo mi je jako teško jer mi je sve bilo nepoznato i novo. Svi u Banjaluci su me odlično prihvatili i samim tim pomogli mi da se još brže adaptiram. Dolaskom u Banjaluku smatram da sam napravila odličan potez u mojoj karijeri jer mi grad na Vrbasu pruža adekvatnije uslove za rad, a koje do sada nisam imala u Trebinju.

Osvojila si tri nagrade u 2012. godini. Da li bi mogla izdvojiti neku od njih?

Sve nagrade su mi podjednako važne. Ne bih mogla istaći nijednu iz razloga što je dobijanje bilo kakve nagrade dokaz da ste radili i da se vaš trud i zalaganje na kraju isplatilo.

Predstavljala si svoju zemlju na Olimpijskim igrama? Kakav je osjećaj biti među svim tim zvijezdama?

Ne postoje riječi kojima bih mogla opisati taj osjećaj. Neopisivo je zadovoljstvo biti u blizini i družiti se sa sportistima koje sam donedavno imala priliku gledati jedino putem TV ekrana. Ono što je mene najviše impresioniralo jeste ophođenje svih tih velikana prema ljudima. Svi se oni ponašaju kao obični ljudi iako su uistinu velike zvijezde. Svako od njih mi je izašao u susret prilikom traženja autograma ili fotografisanja. Iz Londona nosim samo lijepe uspomene.

Koliko dugo se baviš plivanjem?

Plivanje sam počela trenirati sa sedam godina što znači da sam u svijetu plivanja prisutna oko desetak godina.

Koliko si do sada imali trenera i kome duguješ najveće zasluge za svoje uspjehe?

U mojoj dosadašnjoj karijeri imala sam tri trenera, Veljka Piljevića, Vladimira Ristića, sa kojim sam radila tri mjeseca u Vojvodini u sklopu priprema za nastup u Londonu, a moj sadašnji trener je Željko Panić. Ne bih mogla izdvojiti nijednog jer su svi vrhunski stručnjaci, ali čovjek koji je zaslužan što se bavim plivanjem je moj prvi trener Veljko Piljević iz Plivačkog kluba Leotar.

Da li imaš uzora u svijetu plivanja?

Od ženskih plivača izdvojila bih srpsku plivačicu Nađu Higl, dok se kod muškaraca najviše divim Miloradu Čaviću i američkom plivaču Rajanu Lohtiju.

Imaš li neku neostavrenu želju?

Uvijek imam želja. Jedna od mojih želja biće osvajanje medalje na nekom od velikih takmičenja, jer je medalja san svakog sportiste. Nadam se da ću ostvariti svoj san.

Kakvi su tvoji planovi za narednu godinu?

Do maja sljedeće godine neće biti takmičenja. Nakon toga slijede Mediteranske igre u Turskoj i one će poslužiti kao predtakmičenje za Evropsko prvenstvo koje će se održati u Barseloni. Očekujem da ću na oba takmičenja ostvariti zapažene rezultate.

Planiraš li nastaviti dalje školovanje?

Za mene je škola prioritet u životu. Plivanjem sam se počela rekreativno baviti i sada je sve to podignuto na veći nivo, ali smatram da bez škole nema napredovanja. Nakon srednje škole planiram upisati fakultet ali još uvijek ne znam u kom smjeru krenuti.

Da nisi plivačica bila bi…?

O tome sam dosta puta razmišljala. Plivanje je za mene postalo način života i stvarno ne znam da nema toga na koji bi način ispunila svoje slobodno vrijeme. Mene lično privlači tenis, tako da bih i u nekom novom životu ostala u svijetu sporta. Banjaluka.com