Velike promjene u kineskoj ekonomiji: Peking predstavio plan do 2030. godine

Kina predstavila novi petogodišnji plan: Fokus na tehnologiju, stabilan rast i domaću potrošnju

Kineski 15. petogodišnji plan razvoja za period od 2026. do 2030. godine predstavljen je na Svekineskom narodnom kongresu u Pekingu i donosi značajne promjene u ekonomskoj strategiji te zemlje.

Plan predviđa odmak od dosadašnje politike brzog ekonomskog rasta po svaku cijenu i stavlja akcenat na takozvani kvalitativni rast. Umjesto visokih ciljeva rasta bruto domaćeg proizvoda, kineske vlasti su spremne prihvatiti sporiji rast od oko tri do četiri odsto kako bi obezbijedile stabilniji finansijski sistem i smanjile zavisnost od sektora nekretnina.

Jedan od ključnih elemenata novog plana odnosi se na tehnološku samodovoljnost. Zbog trgovinskih tenzija sa Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskom unijom, Kina planira značajna ulaganja u razvoj domaće tehnologije. Poseban fokus stavljen je na proizvodnju poluprovodnika, sa ciljem da do 2030. godine zemlja sama proizvodi više od 70 odsto čipova koje koristi.

Pored toga, predviđena su velika ulaganja u kvantno računarstvo, vještačku inteligenciju i biotehnologiju, uz formiranje velikih nacionalnih kompanija u farmaceutskoj industriji koje bi mogle konkurisati vodećim svjetskim kompanijama.

Plan se bavi i demografskim izazovima, jer Kina bilježi pad broja stanovnika. Predviđeno je širenje takozvane „srebrne ekonomije“, odnosno razvoj infrastrukture i usluga za starije osobe, kao i postepeno podizanje starosne granice za odlazak u penziju kako bi se ublažio nedostatak radne snage.

Još jedan važan segment strategije odnosi se na zelenu tranziciju. Kina, koja je već vodeći proizvođač solarnih panela i električnih vozila, planira dodatno smanjenje emisije ugljen-dioksida u teškoj industriji, uključujući sektore čelika i cementa. Cilj je da emisije dostignu vrhunac do 2030. godine, nakon čega bi počelo njihovo značajno smanjenje.

U novom planu značajno mjesto zauzima i politika „zajedničkog prosperiteta“, kojom vlasti žele podstaći veću domaću potrošnju. U tom cilju planirano je povećanje minimalnih plata i smanjenje troškova obrazovanja i stanovanja kako bi građani imali više novca za potrošnju.

Ova strategija mogla bi imati značajne posljedice i na globalnu ekonomiju. Za investitore Kina postaje manje privlačna za špekulacije na tržištu nekretnina, ali nudi nove prilike u sektorima visoke tehnologije i zdravstva. Zapadne kompanije koje posluju u Kini mogle bi se suočiti sa većim pritiskom da dijele tehnologiju sa domaćim partnerima ili da ustupe dio tržišta kineskim firmama.

Istovremeno, promjene u industrijskoj politici mogle bi uticati i na globalne lance snabdijevanja, jer oznaka „proizvedeno u Kini“ sve više označava visokotehnološku proizvodnju, a sve manje jeftinu radnu snagu.