U selu Jablanica kod Gradiške već u ranim jutarnjim časovima, oko pet sati, počinje posebna rutina porodice Babić. Kada je sezona lova, četvoro članova ove porodice iz iste kuće sprema se za odlazak u lov. Na ramena stavljaju puške, pripremaju municiju i lovačke torbe, a uz njih kreće i osam pasa.
U lov zajedno idu otac Nikola Babić, njegov sin Dalibor, te kćerke Darija i Dražena. Njihova kuća ispunjena je brojnim lovačkim trofejima, najviše od srndaća i divljih svinja, što svjedoči o dugogodišnjoj tradiciji i ljubavi prema lovu.
„Na dan lova svi smo nestrpljivi – i mi i naši psi. Kada krenemo, to je poseban doživljaj i prizor koji se rijetko viđa“, kaže Nikola Babić, koji ove godine obilježava dvije i po decenije lovačkog staža.
Njegov sin Dalibor zavolio je lov još u djetinjstvu, istražujući prirodu Prosare, Kozare i drugih brda i planina u ovom kraju. U početku je bio lovački pripravnik, a nakon što je postao punoljetan položio je lovački ispit i postao ravnopravan član lovačkog društva.
Posebno zanimljiv dio ove priče jesu sestre Darija i Dražena, koje su odlučile da krenu istim putem. Darija kaže da je interesovanje za lov počelo u kući, slušajući razgovore oca i brata.
„Tata i brat su često pričali o lovu. Slušala sam ih, postavljala pitanja i vremenom sam se zainteresovala. U početku sam išla sa njima samo da vidim kako sve izgleda“, priča Darija.
Kako kaže, u početku je imala određenu dozu nesigurnosti jer su žene u lovačkim društvima i dalje rijetkost.
„Plašila sam se kako će me drugi lovci prihvatiti, da li ću biti ravnopravna. Međutim, nakon nekoliko izlazaka u lov shvatila sam da nema razloga za strah“, dodaje ona.
Ohrabrena tim iskustvom, Darija je 2021. godine položila lovački ispit i sada ima pet godina lovačkog staža, uz prethodne tri godine pripravničkog perioda.
Prema njenim riječima, suština lova nije samo u odstrelu divljači, već u boravku u prirodi i druženju.
„Najvažnije što su me naučili otac i brat jeste bezbjedno rukovanje oružjem. U lovu nema mjesta za greške. Kod nas vlada povjerenje, razumjevanje i podrška. U lov idemo više zbog druženja u prirodi nego zbog odstrela“, ističe Darija.
Istim putem krenula je i njena mlađa sestra Dražena, koja je trenutno lovački pripravnik.
„Odlično mi je kada idemo zajedno u lov. To je poseban doživljaj. Još ne mogu polagati lovački ispit jer nisam punoljetna, ali uskoro ću ispuniti taj uslov i postati ravnopravan lovac sa svojima“, kaže Dražena.
Priča o četvoro Babića koji zajedno idu u lov predstavlja rijetkost u ovom kraju i privlači pažnju mnogih. Njihova zajednička strast prema prirodi, lovačkoj tradiciji i porodičnom druženju učinila je da ova porodica iz okoline Gradiške postane prepoznatljiva u lovačkim krugovima.
Šta Vi mislite o ovome?