Menstrualni bolovi.webp

Crna Gora bi mogla postati druga evropska zemlja, poslije Španije, koja ženama omogućava pravo na dvodnevno menstrualno odsustvo.

Ovo pravo bilo bi namijenjeno zaposlenim ženama koje imaju veoma bolne menstruacije, odnosno dijagnostikovanu sekundarnu dismenoreju.

Zakonsko pravo, a ako ga potvrdi Skupština Crne Gore, olakšalo bi situaciju ženama poput Marije, koja je više puta godišnje izostajala sa posla zbog menstrualnih bolova.

"Uzimala sam po jedan dan, ne baš svakog mjeseca… Na kraju sam se sa šefom dogovorila da mi se ne odbija od godišnjeg odmora", priča Marija.

Izglasavanju ovog prava nada se i studentica Mila.

"Bolovi i umor me značajno ometaju u svemu što radim… uzimam analgetike u nadi da će pomoći, što nije uvijek slučaj, i redovno imam potrebu da preležim bar taj prvi dan, kao što bih preležala bilo koju bolest", kaže ona za Radio Slobodna Evropa.

Šta predviđa crnogorski prijedlog?

Zakonsko rješenje o menstrualnom odsustvu predložila je nezavisna poslanica Jevrosima Pejović.

Privremenu spriječenost za rad zbog sekundarne dismenoreje utvrđivao bi ljekar specijalista. Sekundarna dismenoreja podrazumijeva bolne simptome izazvane prethodno dijagnostikovanom ginekološkom patologijom, poput mioma, polipa i sličnih stanja.

Iz Ministarstva zdravlja i Kliničkog centra Crne Gore nisu odgovorili na pitanje koliko žena ima dijagnostikovanu sekundarnu dismenoreju.

Poslanica Jevrosima Pejović smatra da bi uvođenje ove mjere imalo i širi društveno-zdravstveni značaj. S obzirom na to da su redovni ginekološki pregledi preduslov za ostvarivanje prava na menstrualno odsustvo, oni bi doprinijeli ranijem otkrivanju i drugih ozbiljnih bolesti.

"Podaci Instituta za javno zdravlje pokazuju da tek svaka treća žena otkrije rak grlića materice na vrijeme. Više od 60 odsto njih sazna za bolest tek kada više ne mogu da se operišu", izjavila je Pejović za RSE, prenosi Nova.

Crna Gora se, prema tim podacima, nalazi na šestom mjestu u Evropi po smrtnosti od raka grlića materice.

Kako će poslanice glasati?

Pejovićeva se nada podršci svih poslanika, a posebno poslanica u Skupštini Crne Gore.

Navodi da su neke poslanice imale nedoumice u vezi sa procentom žena na koje bi se pravo odnosilo i mogućim uticajem na privredu. Ipak, Pejovićeva tvrdi da oko 10 odsto ženske populacije ima to oboljenje, pa vjeruje da efekat na ekonomiju neće biti značajan.

Iz Ženskog kluba Skupštine nisu odgovorili na pitanje da li podržavaju ovu inicijativu.

Skupštinski istraživački centar je za potrebe prijedloga pripremio analizu o menstrualnom odsustvu u EU.

U njoj se navodi da menstrualno odsustvo ne postoji u zakonodavstvu EU, ali da bi se moglo smatrati dijelom rodne ravnopravnosti, oslanjajući se na vrijednosti sadržane u pravnoj tekovini Unije.

Vlada Crne Gore prošle godine nije podržala sličnu inicijativu Centra za ženska prava.

Španija - prva u Evropi

Jedina evropska zemlja koja je menstrualno odsustvo već uvela jeste Španija, kao dio nastojanja da se usklade zdravlje i rad.

Tadašnja ministarka ravnopravnosti Irene Montero poručila je: "Žene više neće morati da skrivaju menstruaciju, uzimaju lijekove kako bi radile ili umirale od bolova pretvarajući se da je sve u redu."

U zemlji od 48 miliona stanovnika, prema zvaničnoj statistici, dnevno koristi ovo pravo manje od pet žena.

Rasprave u evropskim zemljama

Slični prijedlozi našli su se pred italijanskim parlamentom dva puta u posljednjih 10 godina.

Prvi prijedlog iz 2016. godine odnosio se samo na žene u radnom odnosu i omogućavao je do tri dana odsustva. Drugi, iz 2023. godine, koji je i dalje u proceduri i uključuje i učenice, dozvoljavajući odsustvo do dva dana mjesečno.

Pojedine italijanske kompanije već su uvele menstrualno odsustvo u svoje sisteme socijalne zaštite.

U mnogim evropskim zemljama ova tema je i dalje aktuelna. Istraživanje u Nizozemkoj pokazalo je da većina žena podržava ovu mogućnost, ali strahuje da bi mogla negativno uticati na njihove karijere.

Dok Evropa još raspravlja, menstrualno odsustvo je već decenijama praksa u više zemalja istočne Azije.

U Japanu postoji skoro 80 godina, dok u Južnoj Koreji postoji skoro dvije i po decenije. Ovo pravo uvele su i Indonezija, Tajvan i više kineskih provincija.