veliki petak

Veliki petak je hrišćanski praznik kojim se obilježava stradanje Isusa Hrista, njegovo raspeće na časni krst i njegova smrt za spasenje svijeta.

Veliki petak se smatra najtužnijim danom hrišćanstva. Obilježen je crvenim slovima u vjerskom kalendaru.

Na Veliki petak Crkva se sjeća događaja koji su neposredno prethodili Hristovom raspeću, počevši od izvođenja Isusa Hrista pred sud Pontija Pilata, neuspjelog pokušaja da Ga optuže, pa do glasnog vikanja judejskog naroda: „Raspni Ga!“, nošenja krsta kroz grad, na putu prema Golgoti, razapinjanja i praštanja dželatima riječima: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade“, umiranja, skidanja sa krsta, pomazivanja mirom, povijanja tijela platnom i polaganja u grob, postavljanja straže da čuva grob da neko ne ukrade njegovo tijelo.

 

Kad je konačno, oko tri sata popodne, po našem računanju vremena, duh svoj predao Ocu, sva priroda, Božja tvorevina, se pobunila protiv nepravde i zločina: pomračilo se sunce, otvarali su se grobovi, zatresla se zemlja, zavjesa u Hramu se rascijepila odozgo do dole, i kamenje se raspadalo u prah uz užasan prasak.

Tako su se obistinile Hristove riječi da će i kamenje progovoriti. I mrtvo kamenje je svjedočilo živoga Boga.

Kada je Isus umro, Josif iz Arimateje, koji je bio Isusov učenik, je uz pomoć Nikodima, jednog od jevrejskih narodnih vođa, uzeo Isusovo tijelo, obavio platnom i položio u grob nedaleko odatle.

veliki petak

U vrijeme kada je Hristos predao duh Svoj Ocu, u svim pravoslavnim hramovima se iznosi Plaštanica. To je platno na kojem je prikazano Hristovo polaganje u grob. Plaštanica se postavlja ispred oltara, na posebno ukrašen odar, koji predstavlja grob Hristov. Vjernici u najvećem redu i sa dubokim poštovanjem, prilaze Plaštanici i cjelivaju je.

Mi se danas poistovećujemo sa Hristom na Veliki petak tako što umiremo zajedno sa njim. To činimo tako što na Veliki Petak strogo postimo, a uveče kada idemo u Crkvu, prolazimo ispod plaštanice čime simbolički pokazujemo da smo obavijeni platnom kao kada je Isus Hristos bio obavijen platnom (plaštanicom) i potom bio sahranjen.

„Samo vaskrsenje moglo je nagraditi ovoliko stradanje. Samo se vaskrsom Hristovim može priroda i naša savjest umiriti“ (ep. Nikolaj Velimirović).

veliki petak

Na Veliki petak se strogo posti (hrana se sprema na vodi), zato što sve misli i molitve treba da budu upućene Gospodu i podsjećanju da je on sebe prinio na žrtvu, iz ljubavi prema svima nama.

Najpoznatiji običaj koji se obavlja na Veliki petak jeste farbanje vaskršnjih jaja, u kom učestvuju i zabavljaju se žene i djeca. Domaćica prvo farba jedno crveno jaje, čuvarkuću, koje će se čuvati do sljedećeg Vaskrsa, a prvo jaje od prethodne godine treba da se zakopa u zemlju, kako bi bila plodna i donijela berićet domaćinima.

Farbanje jaja na Veliki petak spada u najstarije hrišćanske običaje. Na Veliki petak najstrože je zabranjeno vino, jer ono predstavlja nevino prolivenu krv Isusa Hrista.

Postoje praznici koji se slave u veselju i pjesmi i praznici koji se slave u tišini i suzama. Danas puštamo suze pokajanja, svako za svoje grijehe i svojih bližnjih.

VELIKI PETAK

Put stradanja ili Via Dolorosa poznat je pod različitim nazivima: Put krsta, Put bola, Put suza, Sakralni put. Ulica je unutar zidina Starog grada u Jerusalimu, koja obilježava posljednji put Isusa Hrista od tvrđave Antonija, u kojoj ga je Pontije Pilat osudio, do brda Golgota, gdje je Isus bio razapet na krstu.

Ova ulica spada medju najznačajnije ulice Jerusalima. Kroz nju svake godine prođe hiljade hodočasnika.

Put je obilježen sa 14 stanica, a svaka obilježava biblijski događaj Isusove patnje. Prve četiri stanice nalaze se u muslimanskom kvartu. Ostale su raspoređene u hrišćanskom kvartu, od kojih se posljednjih pet nalazi u crkvi Svetog groba. Neke događaje (pad Isusa pod krstom i susret sa majkom i Veronikom) jevanđelja ne pominju, ali su prihvaćena i obilježena.

Arheolozi smatraju da to nije isti put kojim je Isus hodao, što ne treba ni da čudi, jer je Jerusalim od Hrista do danas pretrpio mnoga razaranja i promjene. Stari put, kojim je Isus prolazio, nalazi se više od dva metra ispod površine.

Prva stanica Puta Stradanja se danas nalazi u muslimanskom koledžu, gdje se nekad nalazila tvrđava Antonija. Upravo na tom mjestu je Pontije Pilat osudio Isusa Hrista.

Druga stanica se nalazi na ulici Via Dolorosa. Na tom mjestu su Hristu stavili na leđa krst, i tu je Pontije Pilat oprao ruke kada ga je osudio.

I obukoše Mu skerletnu kabanicu, i opletavši vijenac od trnja metnuše na NJ. (Mk. 15:17).
A Isus izađe pod vijencom od trnja i u skerletnoj haljini. Pilat im reče: „Evo čovjeka!“ (Jn. 19:5) Tada im ga predade, da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše. (Jn. 19:16) Tu su Isusu stavili krst na leđa i krenuo je na Put stradanja.

Treća stanica je na mjestu gdje je Isus po prvi put pao. Iako to nije opisano u Novom Zavjetu, moguće je da je Hristos padao tokom hodanja, jer je bio iscrpljen od silnog bičevanja. Danas je na tom mjestu Poljska kapela.

veliki petak

Četvrta stanica je mjesto gdje je Isus sreo svoju majku, Bogorodicu. Sveta Bogorodica je stajala uz put, da bi mogla posljednji put biti lice uz lice sa Isusom Hristom. Danas to mjesto obilježava Jermenska kapela.

Peta stanica je mjesto gdje su rimski vojnici natjerali Simona iz Kirine da pomogne Isusu u nošenju krsta. U uglu ulice je mala kapela posvećena Simonu iz Kirine koju drže franjevci. Kod vrata kapele se nalazi udubljen kamen na koji je, po predanju, bio naslonjen Isus Hristos. Svaki hodočasnik dodirne kamen, tako da se od silnih dodira napravilo udubljenje u obliku šake.

Šesta stanica je mjesto gdje je Veronika peškirom obrisala Isusovo lice. Na peškiru se oslikao Hristov lik. Od 707. godine peškir se nalazi u Rimu, u bazilici Svetog Petra. Danas na mjestu Veronikine kuće stoji oltar sa svijećama, pored kapele Isusovih sestara.

Sedma stanica je mjesto gdje je po predanju, Isus pao po drugi put. Konačna sudbina (smrt) je ovdje dobila svoj obraz pa se ovo mjesto naziva i Kapija sudbine.

Osma stanica je mjesto na kom se Isus obratio ženama koje su ga pratile plačući. Danas se na tom mjestu nalazi grčki manastir.

A Isus obazrevši se na njih reče: Kćeri jerusalimske! Ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i djecom svojom. (Lk. 23:28)

Deveta stanica je mjesto gdje je Isus pao treći put.

Deseta stanica se nalazi nekoliko metara od glavnog ulaza u Hram Vaskrsenja Hristovog, sa dograđenom latinskom kapelom pored čijeg ulaza stoji krst. Na ovom mjestu je Isusu skinuta odjeća i ponuđena smirna za olakšavanje bolova, koju je odbio.

Jedanaesta stanica je mjesto gdje su Isusa prikovali za krst. Iznad tog mjesta je veliki mozaik sa razapetim Hristom koji leži na zemlji, dok nad njim stoji Bogorodica.

I noseći krst svoj iziđe na mjesto koje se zove Kosturnica a jevrejski Golgota. (Jn. 19:17)

Opkoliše me psi mnogi; četa zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje. (Ps. 22:16)

Dvanaesta stanica je mjesto gdje je Isus preminuo na krstu. Između stijena se vidi rupa gdje je krst bio zaboden.

A oko devetog sata Isus je glasno govorio: Ili! Ili! Lama savahtani? To jest: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio? (Mt. 27:46) A Isus opet povika glasno i ispusti dušu. (Mt. 27:50)

A gora se Sinajska sva dimljaše, jer siđe na nju Gospod u ognju i dim se iz nje podizaše kao dim iz peći, i sva se gora tresaše veoma. (Mojsije 2:18)

Trinaesta stanica je ploča na kojoj je Hristos pomazan nakon stradanja. Ploča Pomazanja se može vidjeti na ulasku u crkvu, jer stoji desetak metara od vrata.

Dođe Josif iz Arimateje, pošten savjetnik, koji i sam carstvo Božje čekaše, i usudi se te uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. (Mr. 15:43)

Četrnaesta stanica je kamena ploča u pećini na koju je spušteno Isusovo tijelo, i gdje je vaskrsao.

I metnu Ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide. (Mt. 27:60)

Isus Hristos vaskrsao je u nedjelju (Božiji dan), treći dan po razapenju.

I ne našavši tijela njegovog dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je On živ. (Lk. 24:23).