Nebojsa-Glogovac.jpg

Legendarni glumac Nebojša Glogovac preminuo je 9. februara 2018. nakon borbe sa rakom pluća, a iza sebe je ostavio neizbrisiv trag u srpskoj kinematografiji.

Svi smo ga voljeli i divili se njegovom glumačkom umijeću. Da ga opaka bolest nije zauvijek odnijela, ove godine bi Glogi napunio 54 godine.

Iza njega su ostale sjajne uloge i intervjui da nas podsjećaju kakva je glumačka i ljudska veličina bio, što potvđuje i slijedeća situacija.

Svi se sjećate debitantskog rada Anđeline Džoli, filma "U zemlji krvi i meda", koji je predstavljen kao američka ratna drama iz 2011. godine, a koji je izazvao brojne polemike u BiH i regionu.

Na trećem festivalskom danu 62. Berlinala na evropskoj premijeri filma kritičari su bili nemilosrdni prema holivudskoj glumici i ispratili je zvižducima. To je bio samo nagoviještaj da će kritike filma biti osrednje ili loše.

U pomenutom ostvarenju Srbi su predstavljeni kao ubice, zločinci i silovatelji, a od samog starta film se našao na meti kritičara i novinara. I dan-danas je ostao neprihvaćen.

Kako većina smatra, ostvarenje je puno nelogičnosti, dijalozi su površni, glumci nisu odigrali kako se očekivalo, dok je istinitost većine prikazanih događaja dovedena u pitanje.

Međutim, prije nekoliko godina je kao vijest odjeknuo podatak da je i okojni Nebojša Glogovac imao ponudu da igra u filmu "U zemlji krvi i meda", te da ju je odbio.

Kako je pokojni glumac jednom prilikom izjavio, agenti koji su ga zvali nisu željeli da izgovaraju Anđelinino ime, već su je oslovljavali sa "ona".

"Kontaktirali su me njeni agenti. Agent Bob tražio je da dođem na audiciju za film u London. Rekao je da ću tamo dobiti stranu s dijalozima. Ipak, kada sam tražio da mi pošalju scenario, to su vešto izbegavali s obrazloženjem da niko od potencijalnih glumaca ne sme znati šta piše u scenariju. Već ta misterija oko projekta mi je bila iritantna. Rekao sam im: hej ljudi, dajte da uđemo u suštinu rata, da izbegnemo šablon kako su jedni ludi, zaj****ni i sve će nas pobiti, a drugi sede skrštenih ruku."

Kako je objasnio, agentima je rekao da će na neviđeno pristati na ulogu, ali samo ukoliko realno sagledaju naše ratove, prenosi Kurir.

"Na insistiranje agenata da prihvatim ulogu na neviđeno, odgovorio sam da hoću ukoliko film sagledava ove naše ratove kao zlo koje se desilo ljudima koji su se voleli, sarađivali, bili komšije, živeli zajedno, ženili se i udavali jedni s drugima, i u kojem su samo političari dobro prošli. Kako sam počeo da postavljam ta pitanja, tako je komunikacija, koja je počela vrlo pompezno, krenula da jenjava. A završila se tipično američki – u posljednjem pismu agenti 'ši' su mi napisali: 'Pošto je vaš talenat toliki da bismo mogli da vam ponudimo samo glavni lik, a on je već dodeljen, nećemo imati ulogu za vas'."

Vrlo brzo je shvatio da je to samo još jedan projekat u kome će Amerikanci nama pričati kako je izgledao rat.

"Kad sam shvatio da se radi o još jednom projektu u kojem će Amerikanci nama pričati priču o tome šta se kao događalo i kako smo mi proživljavali rat, a pritom nemaju pojma o suštinskim stvarima, zahvalio sam se na saradnji. I nisam zažalio. Film je ispao loš, Anđelina Džoli se nimalo nije proslavila kao rediteljka. Intuicija me je spasila.

Rođen je 30. avgusta 1969. godine u Trebinju, u tadašnjoj jugoslovenskoj republici Bosni i Hercegovini

Sa pet godina se sa porodicom preselio u Srbiju, prvo u Opovo, a zatim u Pančevo gdje je njegov otac Milovan dobio službu kao prota u Uspenskoj crkvi

U Pančevu je završio gimnaziju "Uroš Predić", a potom upisao psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu

Godine 1990. upisao je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u klasi profesora Vladimira Jevtovića

U bogatoj karijeri glumio je u više od 60 filmova i televizijskih serija i četrdesetak pozorišnih predstava

Višestruko je nagrađivan, a neke od najznačajnijih priznanja koje je za života dobio su Sterijina nagrada, Car Konstantnin u Nišu i Zlatna arena u Puli

Posthumno mu je dodijeljen i Dobričin prsten, nagrada koja se daje glumcima za životno djelo

Iz prvog braka sa Minom Glogovac imao je dvojicu sinova, dok je sa suprugom Milicom Šćepanović dvije godine prije smrti dobio ćerku

Preminuo je na Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije u Beogradu poslije kratke i teške bolesti 9. februara 2018.

Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu

Ljubitelji filma i pozorišta zvali su ga Simke, Kaja, Živac, Ivan, Vjeko Kralj i Golub, a za kolege i prijatelje bio je i ostao - Glogi.

 

Kovrdžave kose i naboranog lica, na kome su se smenjivali mio osmeh i namrgođen pogled, Nebojša Glogovac je za života u srpskoj kinematografiji i pozorištu ostavio neizbrisiv trag, pokrivajući širok spektar likova.

Igrao je očajnog oca, mentalno oboljelu osobu, mafijaškog bosa i policajca, a nije se libio ni da uđe u ulogu vođe kolaboracionističkog četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata ili hrvatskog gej desničara i transvestita.

"Nisam siguran u to što tvrdim, ali mi se činilo da je mogao da se znoji kada hoće - hajde Glogi, znoji se i on se znoji", govori reditelj Radivoje Raša Andrić za BBC na srpskom, koji je u više navrata radio sa proslavljenim glumcem.

Pored velike glumačke umješnosti, duhovitih situacija sa snimanja i druženja, Glogovca će pamtiti i po "zgužvanom licu" zbog čega su ga, kako kaže, zvali šar pej po kineskoj rasi pasa naborane kože.

"Pritisne prste na čelo, a palac na bradu i celo lice mu se zgužva - to je bilo toliko smešno kada uradi", smije se Andrić i sada.

U bogatoj karijeri igrao je u više desetina filmova, serija i pozorišnih predstava.

Glavne i zapažene uloge ostvario je u filmovima Ubistvo s predumišljajem, Do koske, Spasitelj, Nebeska udica, Normalni ljudi, Munje, Kad porastem biću Kengur, Klopka, Ustav republike Hrvatske, Južni vetar i drugima.

Vlastiti pečat je ostavio i u pozorištu glumeći u mnogim nagrađivanim predstavama, između ostalih, U potpalublju, Zlatno runo, Razbijeni krčag, Hamlet i Haderfild, na kojoj je radio sa britanskom rediteljkom Aleks Čizholm.

Pamtiće ga, kaže, kao "jednog od najvećih glumaca njegove generacije", ali i kao "izuzetno šarmantnu i divnu osobu, sa toplim i opakim smislom za humor".

"Sjećam se da je veoma volio svoju porodicu, kao i piće, pušenje i da se zabavlja koliko je mogao", govori Čizholm za BBC na srpskom.

Nebojša Glogovac je preminuo u 49. godini, 9. februara 2018. u Beogradu, poslije kratke i teške bolesti.