dejtonski-sporazum-godisnjica.jpg

Skoro cijela poslijeratna istorija BiH je u znaku jalovih rasprava o stvarima o kojima nema saglasnosti svih strana, a redovno u vrijeme oko godišnjice Dejtonskog sporazuma, kada se može čuti da je samo riječ mir jedini zajednički sadržilac svima, ali i da je zemlja u jednoj od najvećih kriza ikada ili čak i najvećoj.

Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, poznatiji kao Dejtonski sporazum, dogovoren je 21. novembra 1995. godine u vazduhoplovnoj bazi Rajt-Paterson kod grada Dejtona, u američkoj državi Ohajo, nakon tri sedmice pregovora. Kao dio sporazuma je napisan Ustav BiH, odnosno njegov Aneks četiri, prema kojem je riječ o državi koju čine Srpska i FBiH kao dva entiteta.

Međutim, jedna od rijetkih stvari o kojima su saglasne sve tri strane u BiH je da je Dejton donio mir, ali predstavnici naroda, sudeći prema porukama i iz ranijih godina, nisu zadovoljni postdejtonskim razvojem situacije, piše "Glas Srpske".

Za to su dokaz, na primjer, izjave od prije deceniju i po, kada je obilježena 12. godišnjica potpisivanja Dejtona, a koje provijavaju i danas. I tada se upozoravalo da je sporazum ozbiljno ugrožen i da BiH prijeti raspad. Čulo se i da se BiH nije nalazila u dubljoj krizi te da u ovoj zemlji nije tijesno samo Srbima, nego i Hrvatima jer nisu ravnopravni, te da Bošnjaci teže centralizaciji i slabljenju entiteta do ukidanja.

Još te 2007. godine sa srpske strane je ukazivano da prenos nadležnosti sa Srpske na BiH nije izazvao pravi efekat, da revizija toga neće biti ni lak ni brz proces, ali i da je sporazum ozbiljno ugrožen te da zemlji prijeti raspad. Tako je, između ostalog, govorio i pravni ekspert Vitomir Popović koji je u to vrijeme bio na poziciji ombudsmana za ljudska prava BiH. Za “Glas” uoči 27. godišnjice Dejtona je poručio da isto misli, uz opasku da je stanje sad još i gore.

- Bošnjaci su smatrali završetak rata kao osnovu za ponovno pravljenje republike BiH, Srbi da više nikada neće živjeti u centralizovanoj BiH, a ni Hrvati. Da nije bilo grubog mijenjanja takozvane međunarodne zajednice, situacija bi bila drugačija, a zemlja mnogo više decentralizovana. Imali bismo mirnu BiH, sa dejtonskim institucijama, daleko viši nivo ekonomske, političke i privredne saradnje. Guranje centralizacije na silu i želje da Srpska postane prazna ljuštura ne samo da nije dalo rezultate nego je i BiH oštetilo - rekao je Popović.

Sada, kaže, još više dolazi do izražaja ono što je rekao i 2007. i prije toga.

- Ovakav koncept gura BiH u raspad, a Republika Srpska nema izbora nego da ide svojim putem. Ako vam preko zajedničkih institucija koče projekte, kao što je to gasovod koji treba i FBiH, za takvu državu niko nije. Mora se sjesti i razgovarati o interesima koji su zajednički za entitete i narode - kazao je Popović podsjetivši da je nepobitna činjenica da su i Srpska, kao i FBiH, u BiH unijele svoju državnost.

Među tadašnjim poslanicima u Narodnoj skupštini od 2006. do 2010. bio je i Željko Mirjanić, danas dekan Pravnog fakulteta u Banjaluci.

- Nije sporno da je Dejton donio mir, već i spojio BiH u jednu zemlju jer je do tada bila podijeljena. Aneksom četiri predviđena je kao samostalna demokratska zemlja sa vladavinom pravila, ali problemi proističu iz toga što ti proklamovani ciljevi nisu ostvareni - poručio je za “Glas” Mirjanić.

Pravno uređenje je, podsjeća, mijenjano s ciljem da se promijeni Ustav, ali da se ne mijenja njegov tekst donošenjem ili nametanjem zakona na nivou BiH.

- Tako smo došli u poziciju da smo nezadovoljni, a veliku krivicu za sve snosi i EU jer je projekat BiH moguć samo ako će biti članica Unije koja ju je, s druge strane, stavila u čekaonicu u kojoj sve manje zna šta čeka i koliko će čekati - istakao je Mirjanić.

Unutrašnje snage u BiH su, smatra, nesposobne ili nesložne da se okrenu razvojnim projektima i saradnji sa ostalim balkanskim zemljama, a vrijeme uzaludno troše na rasprave o promjeni Ustava, o čemu nema saglasnosti.

Glavni učesnici pregovora u Dejtonu bili su Slobodan Milošević, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman. Pregovorima je rukovodio tadašnji američki državni sekretar Voren M. Kristofer, a posrednik je bio Ričard Holbruk. Sa Miloševićem u delegaciji bili su i predstavnici Srpske Momčilo Krajišnik, Nikola Koljević i Aleksa Buha. Sporazum je zvanično potpisan 14. decembra 1995. u Jelisejskoj palati u Parizu. U Srpskoj je 21. novembar neradni dan, dok to nije slučaj u ostatku BiH.

Vjera u institucije

Vitomir Popović smatra da u Sarajevu više vjeruju kantonalnim institucijama nego onima na nivou BiH. 

- Ali vi hoćete od Savjeta ministara kao savjetodavnog tijela da napravite vladu, to je potpuno nemoguće. Ipak, dobili smo duplu administraciju na nivou BiH, entiteta, kantona. To je promašaj tih samozvanih predstavnika međunarodne zajednice koji u svojim zemljama nisu ništa - rekao je Popović.