Upokojio se otac Joil – iguman Manastira Ćirilovac

U 82. godini života upokojio se arhimandrit Joil (Bulatović), iguman manastira Ćirilovac, objavljeno je na sajtu Mitropolije crnogorsko-primorske.

Rođen je 20. jula 1940. godine kao Jošo Bulatović u selu Smrčje kod Kolašina. Već na početku rata ostao je bez oca Milete, pa je njega i braću kroz iskušenja rata sama čuvala i podizala majka Marija. Neposredno nakon rata porodicu je zadesila tragedija koja je ostavila snažan pečat na njegov dalji život – u jednom danu su od nađene bombe poginula  njegova tri brata, a preživio je samo jedan njegov brat – Janko.

Nakon završetka osnovne škole u Kolašinu, maturirao je u beranskoj gimnaziji, nakon čega završava Pedagošku akademiju u Cetinju. Zaposlio se kao nastavnik hemije u Osnovnoj školi „Vuko Jovović“ u Danilovgradu, gdje provodi petnaestak godina radnog staža do invalidske penzije.

Od rane mladosti pokazivao je zanimanje za duhovnost i za Crkvu. U nedostatku iskusnih duhovnika u Crnoj Gori, tada duhovno razorenoj od bezbožnog režima, za rukovođenje u crkvenom životu odabrao je čuvenog vitovničkog starca Tadeja, koji je dugo godina bio njegov duhovni savjetnik. Nakon nekoliko posjeta Svetoj zemlji krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, odlučuje da se posveti podvižničkom životu, živeći u svijetu po pravilima monaškog asketizma i potpune posvećenosti duhovnosti.

Krajem osamdesetih godina postaje aktivni član duhovne zajednice koja se u manastiru Ćelija Piperska formirala oko blaženog spomena arhimandrita Lazara, koji donosi svježinu svetogorskog monaškog opita u učmalu sredinu ovdašnje crkvenosti, budeći je za predstojeće duhovno proljeće.

Od sredine devedesetih započinje gradnju svoje zadužbine – manastira Ćirilovac na svom imanju kod Kolašina. Manastir je osvećen u septembru 1999. godine i tada je postavljen za igumana manastira. Već naredne godine se formira manastirsko sestrinstvo. Iako se manastir nalazi zabačen u planinama i do njega vodi makadamski put, stotine ljudi je svakog dana dolazilo u manastir za savjet, molitvu i ispovijest.

Godine 2005. mitropolit Amfilohije je sa još tri arhijereja osvetio crkvicu koju je otac Joil podigao na vrhu Bjelasice po imenu Ključki Tavor i posvetio ju Preobraženju Gospodnjem, a koja je rađena kao vjerna kopija srušene lovćenske crkve. Već 2007. godine osvećen je i muški manastir posvećen Bogorodici Jerusalimskoj u neposrednoj blizini manastira Ćirilovca.

Svoj monaški život zaokružio je primanjem velike monaške shime 2016. godine, od kada je primao manje naroda za ispovijest i savjet, a više se posvećivao molitvi.

Upokojio se nakon kraće bolesti u svojoj zadužbini manastiru Ćirilovcu, gdje će biti i sahranjen.

ANEGDOTE

Kada se ispred oca Joila iz Ćirilovca pojavila izrazito krupna žena, upitao ju je da li posti? Žena je odgovorila da ne posti, da nikada nije postila, te da ne želi da posti jer ništa nije zgriješila u životu. Tada je 0 Joil napravio metaniju, prekrstio se i rekao: „Radujte se crvi, imaćete tri godine šta da jedete.“

Isti duhovnik upitao je drugu ženu „Šta si zgriješila, kćeri?“ na šta je odgovorila:
- „Ništa, ja nisam grešna.“

- „Baš ništa?“

- „Ništa.“

- „Imaš li ti svekrvu, kćeri?“ upita otac, na šta žena odgovori: „A, tu kučku mi ne pominji!“

Upečatljiv i prepričavan odgovo, otac Joil uputio je i „reformatorima“ liturgije: „Oni naučili visoke škole pa im se ne sviđa što je Jovan Zlatousti napisao liturgiju, no i oni `oće. Svetom Jovanu Zlatoustu se javio apostol Pavle i tri dana i tri noći mu govorio kako će liturgiju napisati. A, ovima ni komarac nije na uvo zapjevao, a hoće liturgiju da mijenjaju.“

Kao veliki protivnik pušenja, arhimandrit Joil nije pričešćivao pušače. Kada je to čuo mitropolit Amfilohije, rekao mu je da to mora da se promijeni.

„Jel tako?“ upitao je Joil?

„Tako je.“ Potvrdi mitropolit.

Sutradan na liturgiji, kada je došlo vrijeme za pričešće, pristupila je osoba za koju je otac znao da puši. Kako je poslušanje po riječima oca Tadeja iznad posta i molitve, otac Joil je pristao da pričesti tu osobu, ali uz riječi:

„Pričešćuje se sluškinja Božija… Na dušu mitropolita Amfilohija. Amin.“

Kada je to čuo mitropolit, odmah je dojurio u Ćirilovac, užurbano ušao u manastir obrativši se arhimandritu: „Radi kako god hoćeš, samo me više ne pominji!“

Otac Joil je bio dosljedan stavu da je duvan kâd đavolji.