Bijeli prozori su top i sami vrh!

Neko će reći da je ovo privatna kuća i da  vlasnik može da radi šta poželi, ali će neko, vjerovatno, reći i da je ovo cijelo područje nacionalni spomenik i da taj isti vlasnik ne može da radi ono što mu prvo na um padne.

Ovo nije ruglo, ovo je ruganje najljepšoj i najprepoznatljivijoj razglednici Trebinja. Ovo je ruganje ovom gradu, estetici i svakom smislu za sklad.

Ovo je slika urbanističkog haosa koji već godinama djeluje u Trebinju. Ovo je slika nečijeg nerada. Ovo je problem koji treba riješiti. Ljudski, ako može.

Sutra će nekome pasti na um da porušiti tu starinu, da umjesto zidina i ruiniranih kuća sagradi moderno Trebinje. Koga više briga za istoriju, kulturu i arhitekturu? Zbog takvih koji su već rođeni ili će tek biti - ovdje treba da reaguju oni koji imaju nadležnosti.

I uzgred, gospodo u foteljama lijepo je ponekad i prošetati i pogledati šta se sve radi i kako se gradi. Treba imati i malo ljubavi prema ovom gradu, njegovim ulicama, kućama i zelenilu. Treba u ovom gradu odrasti pa tek onda glumiti stručnjaka. I uz to ne prepustiti se neskladu i lažima - da jedan čovjek sve zna. Nažalost, takav ne zna ništa.

Ipak, velika je razlika između lijepog i topa i vrha.