Citira Štulića, slika se na Egzitu i pješači kilometrima: Kako nas je patrijarh Porfirije sve iznenadio

Pisao je Džoni Štulić kako Zagreb izranja iz sna, a on nas je podsjetio na to. I dok šeta "Mostarskom petljom", i oči su neočekivano uperene u njega, mi postajemo svjesni kako gledamo u jednog posve neobičnog čovjeka.

Lik Njegove svetosti patrijarha Porfirija danas je opet pod svjetlima reflektora. Jesmo li očekivali čovjeka u dugoj crnoj mantiji, na najvišoj crkvenoj poziciji kako sa osmijehom na licu pozira na Egzitu? Pa, svako bi rekao da i ne baš. A onda se vrlo brzo prisjetimo svega što od njega nismo očekivali i vratimo se na stihove na koje nas je nedavno podsjetio i konstatujemo: Jedno jutro je (zaista) promijenilo sve.

Pješačenje

Razdaljinu od 9 kilometara umjesto automobilom patrijarh Porfirije na Veliki petak je prešao pješačeći, bez pratnje, bez pompe. I to nije jedinstven slučaj, on na posao u Patrijaršiju svakoga dana dolazi bez službenog vozila, za to se samo saznalo jer je neko vraćajući se s posla zabilježio ovaj prizor.

Za mnoge je fotografija koja je nedavno objavljena na društvenim mrežama, na kojoj se vidi kako Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije pješači “Mostarskom petljom”, bila iznenađenje, ali ne i za one koji ga poznaju.

– To nije ništa novo već njegova praksa koju je stekao u Zagrebu i koju praktikuje i u Beogradu, kada god može – kaže za Blic sagovornik blizak Njegovoj svetosti.

Prema saznanju Blica on se tom prilikom uputio iz patrijaršijske rezidencije na Dedinju u Sabornu crkvu na iznošenje plastanice. Tako je razdaljinu od 9 km, umjesto da je pređe automobilom, prepješačio.

– Poglavar SPC na posao u Patrijaršiju dolazi bez službenog automobila, ali je sada zabilježeno i fotografijom pa je i javnost upoznata – naveli su tada za Blic iz Patrijaršije.

Ono što je još više iznenadilo od samog prizora Njegove svetosti kako pješači bilo je što je išao sam bez obezbeđenja, a za njega je iznenađenje što je situacija dobila toliki publicitet, kazali su tada u Patrijaršiji.

O čitavoj situaciji počelo je da se priča nakon što je Vladimir Đurđević zabilježio fotografiju kada se vraćao, koju je podijelio na svom Fejsbuku uz riječi da je napravio kao “dokaz da ni u koga ne treba upirati prstom, a pri tom ne vidjeti sebe”, a koju su ljudi počeli masovno da dijele i komentarišu na društvenim mrežama navodeći kako ih podsjetila na patrijarha Pavla.

– Vraćam se sa posla, idem kući u Valjevo, tokom praznika. Prelazim “Mostarsku petlju” idem ka Prokopu, i tek što sam zakoračio sa jedne strane, sa druge vidim neko svešteno lice, u mantiji, neka “crna tačka” ide u suret meni. Nigdje nikoga nema. I negdje na pola tog “mosta” vidim da je u pitanju Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije – opisao je susret Vladimir.

– Zatražih blagoslov, popričah sa njim par minuta kao sa svakim drugim čovjekom, ko je gdje pošao i tu se raziđosmo, svako na svoju stranu. Fotografiju sam napravio kao dokaz, da ne treba upirati prstom u skupe aute, govoriti da li oni poste il ne poste, da li su grešni ili nisu, a pri tom ne vidjeti sebe. I eto, naš Patrijarh, na ovaj veliki praznik, u sred bijelog dana, na mjestu gdje i pješaci rijetko šetaju, u mantiji, bez pratnje i pompe i “skupih auta”, vraća se sa službe pješaka u patrijaršiju – napisao je Đurđević.

Čestitka

Kada je Tomislav Tomašević postao gradonačelnik Zagreba, patrijarh Porfirije, koji je trenutni administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, uputio mu je čestitku. Međutim, to nije bila obična čestitka.

– Neka bi Vama i svim Vašim saradnicima Gospod Isus Hristos podario mudrost, snagu i strpljenje da pravedno i istinoljubivo predvodite Zagreb i služite Zagrebu, na zadovoljstvo svih njegovih građana”, kaže se u čestitki Patrijarha, a prenosi Mitropolija na svom zvaničnom sajtu.„Svojevremeno je veliki zagrebački pjesnik Branimir Džoni Štulić pjevao kada Zagreb izranja iz sna, što me je podstaklo da izrazim nadu, koja je, uostalom, i nada svih žitelja ovog lijepog grada, da je pred nama novo jutro koje će promeniti sve – navodi se u čestitki.

Ručak s beskućnicima

Srpski patrijarh ove godine je proveo najveći hrišćanski praznik, Vasrks, najprije sa beskućnicima sa kojima je zajedno ručao u crkvenoj narodnoj kuhinji, a nakon toga je podijelio pakete bolesnim mališanima u Univerzitetskoj dečjoj klinici “Tiršova”.

U dvorištu crkvene kuhinje Verskog dobrotvornog starateljstva patrijarha je za stolom sačekalo 20 korisnika, većina njih bez krova nad glavom.

- Bog nas voli. I Bog je danas pokazao beskrajnu ljubav prema čitavom ljudskom rodu. Nema opravdanja za malodušnost, nema opravdanja za bilo koju vrstu odustajanja od života, svi imamo faze uspona i pada… I ovaj današnji dan pokazuje, ne samo da nismo izgubili nadu, nego da smo prepuni entuzijazma i sigurnosti da možemo biti ljudi koji su radosni. Radost neka bude ono što je naš cilj. Sljedeći put da se nađemo da pjevamo, narodne srpske pjesme, možemo i strane – poručio im je tada patrijarh.

Egzit

I za kraj, javnost je ostala potpuno začuđena vidjevši patrijarha na najpopularnijijem festivalu u Srbiji, Egzitu, gdje ga je narod srdačno pozdravljao, a on je svima uzvraćao i fotografisao se za uspomenu.

– Divno je bilo vidjeti patrijarha Porfirija na jednom festivalu kao sto je Egzit. To možda u prvi mah niko ne bi očekivao, ali to samo pokazuje da je čovjek iz naroda i da se ne libi da posjećuje mjesta, na kojima ga ne bismo očekivali. Svi su bili oduševljeni, što je i pored mnogobrojnih obaveza svratio do tvrđave, da vidi kako sve izgleda. On je i dalje naš Novosađanin, proveo je ovdje sa nama u Kovilju i Novom Sadu više od 20 godina, iako je sada na čelu Crkve u Beogradu. A znamo da naš patrijarh voli muziku koja se ovdje izvodi – uz osmikeh je za Kurir rekao bogoslov Miloš, koji je imao čast da popriča i da se slika sa patrijarhom.

Inače, najbolji drugovi patrijarha Porfirija ranije su otkrili da je oduvijek volio rok muziku.

– Nosio je malo dužu kosu, slušao rokenrol i gotovo sve djevojke bile su zaljubljene u njega. Uvijek je bio odmeren, lijepo vaspitan, veliki prijatelj koji je svima želio da pomogne – rekao je Dušan Delić, umjetnik iz Čikaga.